Jedina je molba bila na samrti oca tvoga: Ne ostavljaj majku samu

RASTANCI SU UVIJEK TUŽNI
Kad sam poš’o u svijet bijeli,
poče majka suze liti,
tad mi reče tužnim glasom,
nemoj me zaboraviti.
Ode s tobom moja sreća,
ode s tobom osmijeh blagi,
daj se češće javljaj majci,
sunce moje, sine dragi.
Osta tuga i praznina,
i u srcu i u duši,
sa odlaskom djete moje,
cijeli svijet se majci sruši.
Jedina je molba bila,
na samrti, oca tvoga:
Ne ostavljaj majku samu,
molim te ko dragog Boga.
Zašto sada gaziš riječi,
što ih tada ocu dade,
zašto sine ostavljaš me,
u suzama i bez nade.
Nemoj majko kad te molim,
znadeš da te silno volim,
zna’š da moram u svijet poći,
al ću brzo kući doći.
Došlo ovo loše vrijeme,
na plećima teško breme
i sve teže će nam biti,
moram za kruv zaraditi.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 01. veljače 2019.