Večeras je u Širokom Brijegu završio program Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca te na dostojanstven i emotivan način obilježena 80. godišnjica mučeničke smrti 66 hercegovačkih fratara. Nakon molitve pred ratnim skloništem nadomak širokobriješkog samostana i crkve, u kojem su 7. veljače 1945. godine zločinci u odorama jugokomunističke vojske ubili i spalili 12 širokobrijeških fratara, uslijedila je procesija do crkve i groba u kojem se nalaze posmrtni ostaci 24 ubijena hercegovačka fratra, žrtava jednog od najgnusnijih zločina u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. Molitvi kod stratišta, procesiji i misi zadušnici za 66 hercegovačkih franjevaca nazočili su brojni svećenici, hrvatski dužnosnici, uglednici iz javnog života, članovi obitelji pobijenih te brojni vjernici. Misu zadušnicu za 66 ubijenih hercegovačkih fratara predvodio je mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić. Dirljive su bile riječi fra Joze Grbeše, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, i širokobriješkog gvardijana fra Ivana Marića. U jučerašnjoj molitvi i misi sudjelovao je i provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.
Digitalni arhiv kao svjedok
Na misi uočnici fra Dane Karačić, župni vikar u Širokom Brijegu, naveo je imena devet ubijenih fratara Širokobriježana: fra Viktor Kosir, fra Stanko Kraljević, fra Tadija Kožul, fra Nevinko Mandić, fra Stjepan Naletilić, fra Ivo Slišković, fra Branko Šušak, fra Andrija Topić i fra Valentin Zovko. Dodao je to i da su zločinci samo tjedan dana nakon pokolja u Širokom Brijegu u Mostaru ubili provincijala, gvardijana i još petoricu braće fratara.
Digitalni arhiv Širokog Brijega objavio je tekst fra Mirona Lasića na poleđini jedne fotografije u kojem stoji kako su se fra Blago Karačić i on 1969. godine usudili otkopati i omogućiti ulaz u bunker (sklonište) u kojem je 12 širokobrijeških fratara pobijeno i zatrpano. Program ovogodišnjih Dana pobijenih hercegovačkih fratara počeo je 31. siječnja otvorenjem izložbe u Franjevačkom muzeju i galeriji pod nazivom “Materijalizirana transcendentalnost: Božjim svjetlom otkriveni”, a nastavljen je 2. veljače Hodnjom sjećanja u kojoj su mještani Crnih Lokava, Grada, Dobrkovića, Knešpolja, Mokrog, Uzarića i Turčinovića od spomenika svojih poginulih pješačili do ratnog skloništa gdje je ubijeno i spaljeno 12 širokobrijeških fratara.
Dočekali su ih provincijal fra Jozo Grbeš i vicepostulator fra Miljenko Stojić. Nakon svete mise provincijal je s fratrima iz širokobriješkog samostana blagoslovio spomen-ploču koja je postavljena na zbornicu iz koje su odvedena dvanaestorica fratara na stratište. Dana 3. veljače podno križa na Trgu širokobrijeških žrtava izaslanstva Grada Širokog Brijega, ZHŽ-a i HNS-a BiH te predstavnici braniteljskih udruga zapalili su svijeće, a održana je molitva koju je predvodio fra Miljenko Stojić. Mise zadušnice predvodili su don Ivan Perić, fra Hrvoje Miletić i fra Dane Karačić, župnici rodnih župa ubijenih franjevaca: Studenaca (odakle potječu četvorica franjevca), Tomislavgrada (trojica) i Širokog Brijega (devetorica). Tijekom misa zadušnica dodijeljene su nagrade pobjednicima natječaja “Stopama pobijenih” o temi pobijenih hercegovačkih franjevaca. U četvrtak su katolički vjernici iz Boke kotorske, među kojima je bio i pjesnik i novinar Adrian Vuksanović, hrvatski predstavnik u Parlamentu Crne Gore, zapalili svijeće i pomolili se kod stratišta širokobrijeških fratara.
Crkve kao glavna meta
Povijesna je istina da je okrutno ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca bilo dio projekta jugokomunističkog političkog i vojnog vrha, koji je za cilj imao likvidaciju i progon znanstvene, medijske i vjerske elite hrvatskog naroda. Povijesno je utvrđeno i to da je u prošlom stoljeću Crkva u Hrvata imala 664 mučenika (biskupi, svećenici, bogoslovi, časne sestre). Postoje podaci o tome da je u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća ubijeno 160 katoličkih svećenika u Bosni i Hercegovini, a sve zajedno 225 crkvenih osoba krštenih u BiH. Nepobitna je činjenica da nigdje u svijetu, kao na području Republike Hrvatske i BiH, u Drugom svjetskom ratu nije ni blizu pogubljeno više svećenika i crkvenih osoba na broj stanovnika. Relevantni povjesničari slažu se oko toga da je na području ZHŽ-a, HNŽ-a i HBŽ-a ukupno oko 24.000 žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Žalosno je to da je većina njih ubijena nakon rata, što samo po sebi govori o jugokomunističkom projektu tih godina. Ubojice u partizanskim odorama po nalogu jugokomunističkog i vojnog vrha ubijali su katoličke svećenike i nakon što su borbe prestale. Ubijeni su bez suđenja, a nekima se poslije ipak i sudilo, pa su mnogi odležali višegodišnje zatvorske kazne. Jedan broj katoličkih svećenika skončao je na Križnom putu. Nevjerojatno je to da su komunističke vlasti 1947. godine, dvije godine nakon rata, u Širokom Brijegu uništile knjižnice Franjevačke gimnazije i samostana, arhiv, matice…
Poznata su posljednja počivališta 34 hercegovačka franjevca, poznato je i to da su tri hercegovačka fratra ubačena u jamu Golubinka u selu Mratovo kod Drniša. Njihovi posmrtni ostaci još nisu iskopani, a za 29 njih još se traga. Počiniteljima ovih zločina nikad nije suđeno, a povijest je nalogodavce već osudila.
