Napušteno selo moje: Bože dragi što se zbilo od prelijepe te oaze

NAPUŠTENO SELO MOJE
Napušteno selo moje,
kuće prazne, svud tišina,
a nekad je bilo puno,
u njem’ živjet bi milina.
Ne čuje se cvrkut ptica,
čak i one ne dolaze,
Bože dragi što se zbilo,
od prelijepe te oaze.
Oranice korov gasi,
dok dvorišta drača krasi,
vinogradi zapušteni,
maslinici napušteni.
Vratit ću se selo tebi,
da umrlo navjek ne bi,
oživjet ću stare staze,
da unuci tuda gaze.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 10. veljače 2025