Svima je poznata izreka: uvući se pod kožu.Tim izrazom želi se opisati stanje kada nam netko ili nešto postane tako blisko i drago da ga jednostavno počnemo smatrati dijelom vlastitoga bića. Vjerojatno vam je poznato to iskustvo? Ovim riječima želim barem donekle opisati vlastiti osjećaj povezanosti s poznatim hrvatskim marijanskim svetištem nakon što sam imao milost u dva navrata u Sinju slaviti svete mise i naviještati Božju riječ. Jednostavno mi se uvukao pod kožu taj predivni i milosni Gospin lik koji plijeni svojom ljepotom. Ovi redci stoga i jesu znak duboke zahvalnosti što imadoh priliku biti tako blizu ovom vrelu milosti i slaviti svetu misu na oltaru podno Njezina dražesnoga lika. Premda nije nimalo lako pisati o jednom od najpoznatijih svetišta hrvatskoga naroda i njegovoj burnoj i milosnoj povijesti, pogotovo ako je potrebno sve sažeti u malo riječi, ipak ću se potruditi i opisati ono što držim najvažnijim.
Mnogo puta tijekom povijesti stradavao je katolički puk ramskoga kraja. Ponajviše za vrijeme turskoga zuluma, kao i tijekom Drugoga svjetskog rata od četničkoga noža. Na sličan način stradavale su i njihove svetinje. Jedan od najtežih trenutaka naroda i franjevaca ramskoga kraja dogodio se nakon poraza muslimanske vojske 1683. pod Bečom. Kao odmazda uslijedili su masovni progoni i stradanja katolika pod turskom vlašću, posebno na području Bosne. Tako su se ramski fratri, predvođeni fra Pavlom Vučkovićom, zajedno s narodom 1687. zaputili prema Cetinskoj krajini tražeći spas od nevjerničke ruke. Sa sobom su ponijeli ono najvrjednije što su imali: sliku čudotvorne Gospe od Milosti koju je po predaji iz Italije donio sv. Jakov Markijski. Još i danas narodna predaja govori o Gospinom putu kojim je Marijin lik s fratrima i pukom preko planina i polja prošao do novoga doma. Veli se da na tom tragu i danas raste posebna biljka žutih cvjetova, a uspomenu na ovo putovanje brižno čuvaju brojni hodočasnici koji svake godine pješače do Sinja.
Gospina slika u početku je bila na području Splita, kamo je otišao jedan dio naroda zajedno s ramskim fratrima, dok je većina naroda ostala na području oko Sinja. Konačno, fratri su odlučili preseliti u Sinj gdje su izgrađeni crkva i samostan. Gospina slika koju su brižno čuvali kao zjenicu oka došla je zajedno s njima. Slika je najprije bila u skromnoj crkvici sv. Franje na sinjskoj tvrđavi. Postoji narodna predaja o čudesnom znaku po kojem je Gospina slika više puta iz crkve bižala u kupinicu ispod tvrđave, tražeći da se ondje napravi crkva. Inače kupina u kršćanstvu simbolizira čistoću Blažene Djevice Marije. Konačno na tom mjestu je i napravljena nova crkva pod Kamičkom u koju je 1714. prenesena Gospina slika. Već iduće godine Sinjska Gospa učinit će svoje najveće čudo. Naime, turska vojska od šezdeset tisuća vojnika predvođena pašom Mustafom Čelićem napala je Sinj. Opsada grada trajala je od 8. do 15. kolovoza 1715. Kada su u napadu izgorjele crkve pod Kamičkom i crkva sv. Franje, Gospina slika prenesena je u crkvu sv. Mihovila u tvrđavi i postavljena na oltar sv. Barbare. U te dane čudesna je bila povezanost malobrojnih branitelja i običnoga naroda. Dok su branitelji hrabro odolijevali višestruko brojnijem neprijatelju, žene, djeca i starci danonoćno su na koljenima molili pred Gospinim kipom. Na uočnicu Velike Gospe Turci su krenuli u žestoki juriš na sinjsku tvrđavu, a već ujutro su pod čudnim okolnostima odustali od borbe i pobjegli. U zoru na svetkovinu Velike Gospe pod tvrđavom nije bilo više nijednoga turskog vojnika. Marija je izvojevala pobjedu. Povijesna vrela svjedoče da su turski vojnici svaku večer gledali „Gospođu odjevenu u bijelo kako hoda zidinama grada”. Poznati fra Andrija Kačić Miošić ovako je zapisao: „Obrani ga Marija Divica, koja no je Sinjska pomoćnica.” Nakon bitke zahvalni branitelji i vjerni puk, svjesni komu treba zahvaliti, okruniše Gospu zlatnom krunom i nazvaše je Čudotvorna Gospa Sinjska.Na kruni su na latinskom ispisane riječi In perpetuum coronata triumphat – MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi pobjedu 1715.). Nakon što je napravljena nova crkva u čast Gospe od Slavodobića, u nju je prenesena čudotvorna slika u kojoj se nalazi i danas.
Svake godine prije Velike Gospe svetište se priprema devetnicom, a na samu svetkovinu u svečanoj procesiji nosi se čudotvorna Gospina slika. U čast Gospi, na spomen pobjede protiv Turaka, održava se i čuvena Sinjska alka.Alkar prolazeći pored Gospina luka spušta koplje dajući svima do znanja da pobjeda nije izvojevana kopljem nego zagovorom Gospe od Milosti. Dekretom pape Franje od 17. travnja 2024. Gospina crkva u Sinju proglašena je papinskom manjom bazilikom.
*Više na poveznici izvora: Čudotvorna Gospa Sinjska: Milosna Pomoćnica u nevoljama života – Svjetlo riječi
…
Izvor: Svjetlorijeci.ba
/Misija FRAMOST/
