Antun Gustav Matoš – pjesnik, novelist, esejist, feljtonist, putopisac, jedan od najvećih hrvatskih književnika i domoljuba – ostavio nam je misli i poruke koje ni nakon više od stoljeća nisu izgubile snagu. Rođen u Srijemu, u Tovarniku, a preminuo u Zagrebu, Matoš je svojim perom gradio hrvatsku dušu, ostavljajući nam nasljeđe koje ne blijedi.
Njegove riječi i danas odjekuju u srcima svih onih koji vole Hrvatsku, jer su prožete ne samo književnom ljepotom nego i neugasivim domoljubnim žarom:
📜 „I dok je srca, bit će i Kroacije!“
📜 „Narodi mogu postići sve, samo ime ne, ako ga izgube.“
📜 „Domovino, lijepa naša domovino, dogmo skepse, čežnjo našeg ropstva, simbole naše duše, vezo naša sa Bogom i čovječanstvom, jedina dužnosti i najviši naš zakone, zipko i grobe, kruše naš svagdašnji, slatko mlijeko jezika majčinoga, drevna kraljevino o koju se na skrletnoj krpi kockaju vjerolomci kao za roba afrikanskoga, draga, sveta, gažena, mučenička zemljo Hrvatska!“
📜 „Povijest ove naše starodrevne kuće hrvatske, rušene, paljene, pretvorene iz kraljevske palače u banski dvor, ta Hrvatska dugačka i tragična priča je historija našeg naroda. Ali pored sve domaće nesloge i spoljnih udaraca, ta stara i slavna kuća, kraljevina Hrvatska, nikada ne bješe sasvim razorena kao Bugarska i Srbija, i na gostoljubivom njenu ognjištu nikada ne presta gorjeti sveta vatra hrvatske nezavisnosti!“
Matoš nam je ostavio obvezu – čuvati jezik, identitet i slobodu, jer narod koji izgubi ime, izgubi i sebe.
Njegove riječi su zavjet i putokaz: Hrvatska je postojala, postoji i postojat će, dokle god je srca što za nju kuca! ❤️🇭🇷
Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat HRVATSKA Hrvatska udruga Benedikt
