Politički predstavnici Hrvata i Bošnjaka danas će se u Mostaru naći sučeljeni zbog posljednje krize koja je eskalirala nakon presude čelniku Republike Srpske Miloradu Dodiku te poteza vlasti Republike Srpske, a to je i prigoda da se najdulja kriza od Daytona do danas – preglasavanja Hrvata i kršenja Daytonskog mirovnog sporazuma – također nađe ravnopravno na dnevnom redu međusobnih očekivanja.
Iako BiH, kao država koja je proistekla iz rata, posjeduje kompleksan ustavni okvir u cilju osiguravanja ravnoteže među konstitutivnim narodima, stvarnost političkog života često pokazuje da postoji opasnost od političke dominacije jednog naroda nad ostalima, piše Večernji list BiH.
U ovom kontekstu izravnu prijetnju ravnoteži BiH predstavlja kontinuiran pokušaj bošnjačkih političkih stranaka da zadrže dominaciju, što u konačnici rezultira političkom, gospodarskom i kulturnom marginalizacijom Hrvata u BiH.
Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) i Hrvatski narodni sabor BiH (HNS BiH) već dugi niz godina formuliraju prijedloge Izbornog zakona koji bi trebali osigurati ravnopravnost Hrvata u političkom životu zemlje. U pitanju je čak 11 prijedloga izbornih reformi.
Ni jedan od njih nije bio prihvatljiv bošnjačkim strankama. A nije da nije hitno rješavanje problema nametanja člana Predsjedništva BiH te manipulacija s Domom naroda.
Ustavni sud odbio
Ti prijedlozi obuhvaćaju nekoliko ključnih tema, među kojima su uvođenje više izbornih jedinica, plutajuće izborne jedinice te elektorski model za izbor članova Predsjedništva. Najveći izazov koji ovi prijedlozi predstavljaju za bošnjačke stranke jest osiguranje da Hrvati ne budu politički marginalizirani, što se već godinama događa na razini izbora za Predsjedništvo BiH.
Jedan od najistaknutijih prijedloga HDZ-a BiH bio je uvođenje posebnog načina izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, pri čemu bi kandidat koji osvoji najveći broj glasova na razini Federacije BiH morao ostvariti i većinsku potporu u najmanje tri od pet županija s većinski hrvatskim stanovništvom.
Ovaj prijedlog je naišao na žestoko protivljenje bošnjačkih stranaka, a kritike su išle toliko daleko da su čak optuživale HDZ BiH za pokušaj “krojenja” Ustava i političkog sustava prema vlastitim interesima. Ustavni sud BiH je, međutim, ocijenio da ovaj prijedlog HDZ-a BiH ne narušava vitalni interes Bošnjaka, što su pokušali osporiti u Domu naroda Parlamenta BiH.
Ova odluka Ustavnog suda BiH predstavljala je važnu potvrdu da prijedlog HDZ-a nije diskriminirajući prema Bošnjacima, no bošnjačke političke stranke nisu odustale od svog stava. Čak iako bi se smanjila politička dominacija Bošnjaka u Federaciji BiH te uspostavio odnos povjerenja s Hrvatima. Jedan od ključnih problema za Hrvate u BiH jest nametanje Željka Komšića kao člana Predsjedništva BiH.
Željko Komšić je, naime, izabran četiri puta za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata, i to zahvaljujući glasovima bošnjačkih birača, što je izazvalo oštre reakcije među Hrvatima. Smatrajući to neprihvatljivim, mnogi Hrvati u BiH vjeruju da Komšić svojim izborom ne predstavlja njihov politički interes, nego interes Bošnjaka. Smatra to i Zagreb, kao i sve hrvatske stranke u BiH.
Ovaj slučaj jasno pokazuje kako politička volja jednog naroda može utjecati na političku sudbinu drugog naroda. Komšićev mandat Bošnjaci su gledali kao na pobjedu, dok su Hrvati, smatrajući da nije njihov legitimni predstavnik, smatrali kako je on samo instrument bošnjačkog političkog utjecaja.
Politička marginalizacija Hrvata kroz izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH nije jedinstven slučaj, već predstavlja dugogodišnji obrazac pokušaja političkog preuzimanja. Pokazuje to utjecaj u vanjskoj politici i svim onim polugama koje ima hrvatski član državnog vrha.
“Ogadit ćete BiH Hrvatima”
Iako se značajan dio bošnjačkih stranaka formalno protivi preglasavanju, njihovo izbjegavanje rješavanja ovoga pitanja predstavlja klasični alibi i dvostruku politiku iz koje se javlja ozbiljno nepovjerenje.
Kritike na račun političkog predstavljanja Hrvata u BiH ne dolaze samo iz aktualne političke scene već i iz prošlih izjava koje jasno oslikavaju političke strategije koje se primjenjuju u BiH. Jedan od najkontroverznijih trenutaka bio je javni iskaz Harisa Silajdžića, bivšeg ministra vanjskih poslova BiH i jednog od ključnih političara tijekom rata, koji je poručio Željku Komšiću da će “ogaditi Hrvatima državu Bosnu i Hercegovinu”.
Ovo upozorenje svi ignoriraju, a poslije ga je čak preformulirao i sam Silajdžić. Sve ove političke strategije jasno upućuju na jednu ključnu činjenicu – bošnjačke političke stranke, svjesne svoje brojčane prednosti, ne žele odustati od političke dominacije nad Hrvatima.
Naizgled, daytonski politički sustav BiH temelji se na ravnoteži među trima konstitutivnim narodima, no stvarnost pokazuje da je u velikoj mjeri usmjeren prema bošnjačkoj dominaciji.
Unatoč tome što bi svi narodi trebali imati jednaku mogućnost političkog predstavljanja i odlučivanja, Hrvati se sve više suočavaju s političkom i kulturnom marginalizacijom. Ako Bošnjaci nastave s politikom eliminacije političke autonomije Hrvata, BiH bi mogla postati država u kojoj je Hrvatima namijenjena sudbina ne samo političke već i nacionalne manjine.
