Kumstvo se ne odbija jer je to nepristojno, jer je to čast, reći će jedni, dok drugi smatraju da postoje opravdani razlozi zašto reći ne kumstvu na krstitkama, krizmama i vjenčanjima. Kako se čini, Hrvati bi po ovome mogli ući i u novi trend odbijanja kumstva.
Naime, jedan muškarac odlučio je postaviti pitanje na Redditu: “Jeste li ikada odbili kumstvo na svadbi?” zbog situacije u kojoj se našla njegova djevojka, koja je prihvatila kumstvo prijateljici s kojom se, navodi, u posljednje dvije-tri godine vidjela svega desetak puta. Zanimalo ga je i na koji način su drugi odbili kumstvo.
“Curu je jedna od prijateljica pitala bi li joj bila kuma na svadbi. Zajedno su odrasle i išle u škole, po upisu faksa rjeđe. Dogodila se jedna stvar gdje se ova u curu mi (nazovimo je Barbara) ogriješila što im je dosta srozalo odnos. I recimo u ovih 2-3 godine su se vidjele-čule jedno 10-ak puta. I Barbara joj je tada prije tri godine rekla da mogu biti prijateljice, ali da ne mogu biti na odnosu na kojem su nekada bile. Prije nekoliko tjedana ta cura se zaručila, prije par dana je pitala Barbaru da joj bude kuma na vjenčanju. Barbara je pristala u trenu kad ju je pitala i ne želi od toga praviti neku veliku stvar i njoj je to kao ne toliko bitno bit kum nekom na vjenčanju, u isto vrijeme ona vjerojatno nju ne bi željela za kumu. Kad je meni ispričala nisam bio oduševljen, nemam previsoko mišljenje o toj curi i iskreno sam joj to i rekao, ali i da je to njena odluka. Mami ne želi reći jer ju je “sram” , a “sram” joj je bilo i meni reći. U smislu da prihvaća kumstvo od prijateljice koja nije bila tu je podržati kada je ona to stvarno trebala u jednoj teškoj životnoj situaciji”, opisao je situaciju muškarac, a nanizalo se puno odgovora Hrvata i Hrvatica koji su otkrili na koji način su odbili danu im čast, a pojasnili su i razloge.
“Moja plaća je bila 700 eura, trošak je bio nedopustiv”
“Prije dvije godine, tadašnja radna kolegica me zamolila da joj budem svjedok na civilnom vjenčanju, jer nije imala niti jednu drugu prijateljicu da pita. Bila je u drugom stanju, i htjeli su što prije da se vjenčaju da se dijete ne bi rodilo u vanbračnoj zajednici. Mada ju nisam previše poznavala, pristala sam na nagovor kolektiva, jer su mi rekli da se kumstvo ne odbija. Par tjedana prije zakazanog datuma u općini, dotična i njezin sada već suprug pozvali su me na kavu da se bolje upoznamo. Na moje iznenađenje, priopćili su mi da je moja dužnost zajedno s kumom kog su odabrali koga uopće ne poznajem, kupiti njima zlatno prstenje. Moja tadašnja plaća je iznosila nešto manje od sedamsto eura, i takav trošak mi je bio nedopustiv, posebno ne za nekog koga jedva poznajem. Kasnije sam saznala da joj se njezina dobra prijateljica ponudila da bude i svjedok i kuma, ali da ju je odbila jer također nije željela ili nije bila u mogućnosti da joj plaća prstenje”, opisala je jedna žena.
“Da, odbio. Poznajem ga cijeli život. U tom trenutku jedva da sam radio (bio je početak 2000-ih) i baš sam bio u besparici. Također, par mjeseci prije toga nam se je raspalo društvo iz razloga koje su me emotivno teško pogodili pa sam još bio potresen (on nije uzrok ali je naganjao “drugoj strani”). U razgovoru on nije rekao nikakav preduvjet, tako da zapravo nije nigdje rekao da bi on od kuma novce, momačku večer, poklone itd…Nije me zvao na svadbu, sad imamo odnos kao poznanici. Realno mi je žao što sam odbio, jer nije uvjet za kumstvo da imaš novaca. Možda kad ga vidim jednom ću mu to reći”, opisao je još jedan muškarac svoje iskustvo.
“Ja odbila dva puta. Milijun glupih običaja, u centru pozornosti si, moraš plesat. No tnx. Nije bilo nikakve svađe oko toga, nemam drame u životu”, “Dva puta, mislim da se bliži i treći. Jednostavno osjećam to pitanje da se sprema. Nitko se nije ljutio, barem mi nisu otvoreno pokazali. Nije mi frka s novcima da mi to predstavlja neki teret već ta cijela procedura, moraš biti dežurna luda i animator. Obzirom da su sve svadbe bile +200 ljudi bilo je jednostavno ne. Osobito jer su prva dva slučaja završili razvodom”, “Bio dvaput kum na krizmi. Nakon toga odbio jednu krizmu i dvije svadbe s tim za jednu svadbu sam poznavao osobu manje od godinu dana i toliko sam joj se svidio da je htjela da im budem kum….pa nisam Bandić da imam 100 kumstava. Dragi smo si, bit ću podrška koliko treba, ali nemoj mi stavljat dodatni čin kumstva. Jer to gledam kao obavezu ne kao usputni poklon…”, “Da. Kumstvo na civilnom vjenčanju. Prvo sam prihvatila, ali sam kasnije rekla da neću potpisat papir za to da se ona uda za tog debila”, nanizali su se odgovorio, a pažnju je privukao muškarac koji je opisao kako je njegov prijatelj odbio kumstvo Hercegovcu.
“Frend je prihvatio pa kasnije odbio jer je mladoženja igrao neke čudne igre. U smislu imao bi drugog prijatelja kao kuma kod matičara u Hrvatskoj, a frenda kao kuma na svadbi u Hercegovini (gdje bi naravno trebalo donijeti pare da ne bude kum cicija). I govorio da se to tako radi u nas doma u ‘ercegovini”, opisao je situaciju i otkrio što se na kraju dogodilo: “Na kraju nije imao kuma u Hercegovini. Više se ne druže.”
No, u komentarima se javio reditovac i pojasnio kako je uistinu riječ o običaju. “Pa tako se radi u Hercegovini. Oni imaju jednog kuma na sudbenom vjenčanju, a drugog na crkvenom. To je kod njih sasvim normalno”, napisao je. “Jel? Nisam znao. Zvučalo je kao da želi izvući više para od kumova”, komentirao je potom muškarac. “Nažalost nije, kod njih je to tako”, poručio je reditovac.
