Obitelj i prijatelji danas će na mostarskom groblju „Masline“ položiti cvijeće i odati počast pokojnom Jozi Leutaru, federalnom doministru unutrašnjih poslova.
Atentat na Jozu Leutara izvršen je 16. ožujka 1999. godine eksplozivnom napravom postavljenom ispod njegovog vozila u sarajevskom naselju Ciglane. Od posljedica ranjavanja preminuo je 28. ožujka u KCUS-u.
Tako se od smrti pokojnog Leutara navršilo punih 26 godina, a da počinitelji i nalogodavci njegovog ubojstva još nisu pronađeni. Svih ovih godina, više od četvrt stoljeća obitelj pokojnog Leutara traga za odgovorima, piše “Avaz“.
Rak-rana
Svojevrsnu satisfakciju su doživjeli kada je Ustavni sud BiH u listopadu 2021. godine u cijelosti prihvatio žalbu Ivice Leutara, sina pokojnog doministra, i zaključio kako je došlo do propusta javne vlasti u ažurnosti i provođenju istrage. Od Tužiteljstva BiH su zatražili i informacije o poduzetim radnjama u ovom predmetu.
– Rak-rana bh. društva je rad tužiteljstava. Da su oni svoj posao radili pošteno, mi ne bismo imali 70 posto problema u BiH – kaže Ivica Leutar.
Ipak, ponovni rad na predmetu Federalne uprave policije (FUP), a prema nalogu Tužiteljstva BiH, odnosno kaznenoj prijavi Edina Garaplije, bivšeg službenika tajne službe, načelnika Podcentra za tajna praćenja Službe državne sigurnosti, kako kaže Ivica Leutar, daje mu nadu da će istraga dati rezultate.
Svi su šutjeli
– Obavljaju se razgovori… Dosta ozbiljno se počelo raditi na tome, a, naravno, vidjet ćemo kako će sve završiti. Dovoljno je da krenemo od kraja. Da se vidi otkud onaj bivši zaštićeni svjedok u Norveškoj? Tko ga je tamo prebacio? Tko je dao nalog za isplatu, otkud onoliki propusti? …Ili, zamislite kad je javno sudac, rahmetli Salem Miso na bivšem predmetu, na suđenju šestorici optuženih za ubojstvo oca, rekao: „Što je, vi iz FMUP-a, kao da svi kolektivno imate amneziju?“ Dakle, kada su trebali govoriti, svi su šutjeli i bilo je jasno i njemu da su mnoge informacije sakrivene – govori nam Leutar.
Kako su toliko radili krive stvari
Kaže da su za ovoliko godina brojni propusti načinjeni u istragama, dok su neki ljudi koji su bili zaduženi za istražne radnje umrli.
– A, i sada se šuti… ne znaju, ne sjećaju se. Pitam se samo koga štite, da li svoj nerad ili što. Vjerujte, kada s novim istražiteljima razgovaram, oni nekad ne mogu da vjeruju kako su se neke stvari krivo radile. Jer, neobjašnjivo je i nemoguće je da su to slučajni propusti. Nadamo se da će nešto biti od svega toga, jer ozbiljno su počeli raditi – naglašava Leutar.
