Vodio me ovaj život,
iza mene ceste duge,
suzom lice ja umivam
i od čežnje i od tuge.
U mislima vidim selo,
u spokoju kako spava,
ta me sĺika, rodnog kraja,
na životu održava.
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -
Vidim zlatne vinograde
i krš onaj prepun bilja,
još osjetim te mirise,
od kadulje i od smilja.
Kada pođo u svijet bijeli,
tad je meni mati rekla:
Ne stidi se sine sela,
svoga roda, nit porijekla.
Ne stidi se ovog krša,
prezimema kojeg nosiš,
dođi sine kući često,
nemoj nikad zaboravit,
od rođenja, svoje mjesto.
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -
Živjeli smo skromno, teško,
a to nije život pravi,
al smo zato odrastali,
u pravoj vjeri i ljubavi.
Ponizit se nismo dali
bez bogatstva i bez novca,
prkosom se odbranismo,
to je slika Hercegovca.
Katarina Zovko Ištuk
