NOĆ U NAJLJEPŠEM GRADU,
NOĆ U MOSTARU…
Kroz srce mog voljenog grada
Neretva žubori i teče kao krv venama
Ne mogu a da se ne divim tim čarima
Divim se njezinim zelenim dubinama
A Mostar moj ponosan i gord
Sa svim svojim vrlinama
U noćne sate dok svijetla se pale
Pruža utočište svim zaljubljenima
Kad jednom dođeš u ovaj grad
Nikada ga napustio ne bi
Ti možeš otići na kraj svijeta
Al Mostar vječno živi u tebi
KATARINA ZOVKO-IŠTUK
Ti možeš otići na kraj svijeta al Mostar vječno živi u tebi
Prethodni članak
Sljedeći članak