Trinaesti lipnja
devedeset treće
izgubila je sve
ANICA JURIĆ
Jeste li čuli za ovu ženu,
što izgubi sve u jednom danu?
Jeste li čuli za priču njenu,
znate li za njenu tešku ranu?
Jeste li čuli za njene boli?
Za njenog supruga i tri sina!?
Izgubi u danu sve što voli,
položi ih na oltar domovina!
Dušmanska pokosi ih ruka,
bez milosti Anici ih uze,
od tad ne prestaje bol i muka,
ne prestaju ni majčine suze!
Anica Jurić supruga i mati,
trinaestog lipnja devedeset treće,
dala je sve što je mogla dati
i ništa je više utješit neće!
Tri sina pred njom su pala!
Kako joj srce raspalo se nije?
Pod udarom dušmanskog rafala,
dok ona još bitku sa životom bije?!
Oprosti nam herojska mati,
nismo mi vrijedni ni suze tvoje!
Ti si dala što si mogla dati,
svoju dušu i cijelo srce svoje!
Oprosti i moje srce moli,
što te češće spominjali nismo!
I što sama nosiš svoje boli,
a gluhi i slijepi na te boli mi smo!
Velimir Velo Raspudić
