Veliki problem – Vršnjačko nasilje na internetu sve češće prerasta u fizičko: ‘Postaje sve brutalnije, a mnoga djeca misle da je to normalno…’
Objašnjavati djeci i mladima da je to »samo internet« ne pomaže jer je to za njih stvarnost, kaže Zombori
Živimo u društvu u kojem granica između virtualnog i stvarnog svijeta sve više nestaje, a online nasilje sve češće prerasta u stvarne prijetnje i fizičko nasilje. Vršnjačko i maloljetničko nasilje proteklih je godina u Hrvatskoj eskaliralo, a nasilnici su sve mlađi. Rečeno je to u okviru nedavnog stručnog skupa »Od klika do udarca – granica koja nestaje« koji je okupio stručnjake iz područja psihologije, obrazovanja, prava i policijskog sustava, a bavili su se pitanjima o tome kako prepoznati, spriječiti i odgovoriti na ove prijetnje kroz zajednički angažman svih relevantnih sektora – policije, pravosuđa, obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi.
– Od rujna prošle godine do kraja travnja ove godine policija je prijavila 1105 kaznenih djela u kojima su maloljetnici žrtve i počinitelji, što čini prosjek od gotovo pet slučajeva maloljetničkog vršnjačkog nasilja dnevno, rekao je tada Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova.
Nitko u stvarnosti ne izgleda kao na društvenim mrežama
Dejvid Zombori osvrnuo se i na nerealne objave i fotografije raznih influencera i poznatih ličnosti na društvenim mrežama.
– Djevojčice imaju nerealna očekivanja i misle da ne izgledaju dovoljno dobro jer su fotografije influencera napravljene s jako dobrom opremom i digitalno su obrađene. Djevojčice koje ih žele oponašati također moraju koristiti razne filtere da bi reproducirale najljepše fotografije sebe, ali nitko tako u stvarnosti ne izgleda. To također može utjecati na samopoštovanje jer kada druge djevojčice vide te fotografije, misle »kako se meni tako vide nesavršenosti na licu i tijelu«. Za to se danas koriste razna osvjetljenja i razna oprema što je skupo, jer mobiteli koji podržavaju takve fotografije puno više koštaju i nemaju ih svi, zaključuje Dejvid Zombori.
Neprimijećeni oblici
Istaknuo je da djeca nažalost često ne traže pomoć jer smatraju da se ništa neće promijeniti i da je nasilje normalno, no protiv takvog razmišljanja treba djelovati i omogućiti djeci da budu sigurna.
Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, između ostaloga, ističe da se nasilje pojavljuje kod djece sve mlađe dobi.
– Pri tome su oblici nasilja, što posebno treba zabrinuti, sve brutalniji, pri čemu imamo i veći broj onih najmlađih koji ne reagiraju na nasilje, koji su promatrači nasilja i koji imaju nedostatak empatije, što nas posebno treba zabrinuti, istaknula je pravobraniteljica za djecu.
Poražavajući je podatak, dodaje, da roditelji sedam minuta dnevno razgovaraju s djecom, pri čemu se najčešće govori o školskom uspjehu.
Subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije iz KBC-a Osijek prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković ističe kako je prisutan trend generacije roditelja koji odgajanje djece prepuštaju sustavu, bilo kojem njegovom segmentu. Napomenula je i kako mnoga djeca koja dožive teže oblike vršnjačkog nasilja ostaju neprimijećena, a počinitelj vrlo često dolazi iz obitelji gdje je agresija dozvoljena i prihvaćena.
U pet godina 80 posto više iskorištavanja djece za pornografiju
Tomislav Ramljak, voditelj i osnivač Centra za sigurniji internet i ravnatelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu kaže da se nasilje među djecom odavno preselilo u digitalno okruženje.
– Na internetu sve je od vrbovanja, vršnjačkog i onog najgoreg seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece. Prevencija je nužna i ključna je zajednička suradnja među svim relevantnim sudionicima, od države do organizacija civilnog društva koje se ciljano time bave. Svakako da je edukacija nužna, od predškolske dobi sve do završetka srednje škole. Statistike pokazuju da je samo prošle godine bilo 430 kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju, što je u odnosu na prethodnih pet godina porast za 80 posto. Nužne su izmjene Kaznenog zakona, kao i kontinuirano educiranje stručnjaka roditelja i djece. Nužna je suradnja između Ministarstva unutarnjih poslova i Centra za sigurniji internet kako bi razvijali kvalitetnije preventivne programe u svrhu zaštite djece i mladih na internetu, kaže Tomislav Ramljak.
Drugačiji kontekst
Dejvid Zombori, predsjednik Hrvatske psihološke komore i psiholog Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, potvrdio nam je da se tzv. cyberbullying, odnosno nasilje na internetu, prenosi u stvarnost.
– Nama koji smo odrastali bez interneta i društvenih mreža to daje sasvim drukčiji kontekst s obzirom na to da je pripadanje skupini vrlo bitno. Mladima je to normalno i takav način komunikacije im je vrlo bitan, skupljanje lajkova, reakcije i komentari na objavljeni sadržaj, i naravno da to može imati posljedice u realnom životu, kao što bi bilo u stvarnosti da netko nekoga u učionici zlostavlja. Moguće su posljedice po mentalno zdravlje i nema razlike događa li se virtualno ili u stvarnom svijetu. Nešto što se dogodilo na internetu može izazvati sve negativne posljedice po mentalne zdravlje kao i u stvarnosti, i izazvati na primjer depresiju, a bilo je slučajeva da neke situacije mogu otjerati nekoga da digne ruku na sebe, kaže Zombori.
Dodaje da kod mladih nema razlike između stvarnog i virtualnog svijeta jer su rođeni s tim i odmalena su u tome.
– Objašnjavati im da je to »samo internet« ne pomaže jer je to za njih stvarnost. Jako je bitno razgovarati s djecom o tome kakve sadržaje dijele na internetu i društvenim mrežama, kao što bi s njima razgovarali o tome s kim se druže i kamo odlaze. Kod mlađih generacija sad su aktualni Instagram i Tik Tok gdje se pojavljuju razni izazovi i dolazi do oponašanja. To može dovesti i do ne baš bezazlenih situacija. Teško je biti ukorak s tim, a oni kroz broj »lajkova« i »srca« mjere koliko su voljeni i prihvaćeni od svoje zajednice. Normalno je onda da, ako dobiju negativne komentare ili se grupa okomi na nekoga dogovorno ili kritički, to može utjecati na nečije samopoštovanje, pogotovo ako je slabija struktura ličnosti koja se ne može nositi s tim. Posljedice mogu biti realne jer je to djeci izvor i podrške i povratne informacije, kao i jesu li prihvaćeni od vršnjačke skupine, ističe predsjednik Hrvatske psihološke komore.
