Hodajući od Misišta, preko Groblja mira pa sve do Otarića, u smiraj dana, pogled mi je iznenada privukao kameni zvonik koji se uzdiže iznad zelenila. A na njemu – križ. Križ koji me se tako snažno dojmio da ne pamtim kada sam posljednji put vidio ljepši, uzvišeniji i gorostasniji znak vjere. U tišini prirode, bez riječi i pompe, stajao je tamo – čvrst, miran, kao da čuva ne samo krajolik, nego i dušu svakoga tko ga pogleda, piše S.T. za Goranci online.
Na Otariću na Bilima, uzvišenju, gdje tišina prirode susreće šapat duše, uzdiže se kameni križ – jednostavan, ali snažan simbol vjere. U svakodnevnim borbama, križ nas podsjeća da nismo sami. On ni u kojem slučaju nije samo znak patnje, već i znak pobjede, nade i Božje blizine.
Poput ovog zvonika koji stoji čvrsto među stablima, križ je oslonac u životnim olujama. Njegova tišina govori više od tisuću riječi – poziva na mir, strpljenje i pouzdanje u Božji plan, čak i kada nam sve izgleda nesigurno.
U krošnjama koje ga okružuju i nebu koje se otvara iznad njega, ogleda se i poruka uskrsnuća: da iza tame dolazi svjetlo, iza boli smisao, a iza svakog križa – nada u novi život.
