U “Bihaćkim Čavoglavama” zastave šahovnice i ljiljana vijore se rame uz rame, a stihovi poručuju: “Stoji Hrvat s Muslimanom, sad smo braća svi, nećete u Bihać ući dok smo živi mi!”
Najmanje pet verzija Thompsonove “Bojne Čavoglave” vrtjelo se po lokalnim, ali i “nacionalnim” medijima u ratu, uglavnom 1992. i 1993. godine diljem teritorija Bosne i Hercegovine koji su kontrolirale snage Hrvatskoga vijeća obrane i bošnjačke Armije BiH te se tako ova pjesma smatrala i domaćom “budnicom” za branitelje “Hrvate i Muslimane”, a u njima su se odreda slavili zajedništvo, Herceg Bosna, tjerala banda do Beograda…
Trideset godina poslije uoči, za vrijeme i nakon koncerta koji je održao najpopularniji hrvatski glazbenik Marko Perković Thompson u Zagrebu, čime je srušio sve rekorde, u Bosni i Hercegovini, i to iznenađujuće najizraženije u njezinu bošnjačkom dijelu, stiglo je najviše osuda – ocjena kako se radilo o ustaškom derneku… I to ponajprije zbog povika “Za dom spremni” iz pjesme “Bojna Čavoglave”, piše Večernji list Bosne i Hercegovine.
Iako ih je djelomično prekrila prašina vremena, no svejedno, čak i takve amaterske uratke vrijedno je zabilježio i zapamtio YouTube.
Tako, uz originalnu “Bojnu Čavoglave”, postoje “Bihaćke Čavoglave”, “Mostarske Čavoglave”, “Jajačke”… A vjerojatno su najpoznatije “Sarajevske Čavoglave” u izvedbi Alena Mustafića & Teške industrije, ali i “Mostarske Čavoglave”.
U svim tim videospotovima jedna je stvar jedinstvena – zajedno je istaknuta zastava Herceg Bosne i Hrvata iz BiH, ali i zastava s ljiljanima koju je isticala bošnjačka strana.
Paralelna realnost
A onda paralelna realnost, mediji na bosanskome jeziku “snebivali” su se s Thompsonova koncerta u Zagrebu kako su zastave, po njima, “tzv. Herceg Bosne” istaknute kod brojnih štovatelja.
Radi podsjećanja, donosimo i dio stihova iz pjesama koje svjedoče kako su “Čavoglave” u ratu bile i regionalno prilagođene diljem BiH. U “Bihaćkim Čavoglavama” zastave šahovnice i ljiljana vijore se rame uz rame, a stihovi poručuju:
“Stoji Hrvat s Muslimanom, sad smo braća svi, nećete u Bihać ući dok smo živi mi!”; “Dvanaestog lipnja puče oko Bihaća, za dom spremni – ustadoše hrvatska braća”; “Baci bombu, goni bandu preko Grabeža!”; “Nećete u Bihać ući više nikada!”
U “Mostarskim Čavoglavama” pjesma ne ostavlja mjesta podjelama: “Stoje Hrvat i Musliman, tu smo braća svi, nećete u Mostar ući dok smo živi mi!”; “Herceg Bosna pasti neće – neće nikada!”; “Baci bombu, goni bandu do Beograda!”.
Jajce u svojoj verziji slavi borbu zajedništva: “U Jajcu gradu, gradu Herceg Bosne ponosne, stala raja da obrane naše domove”; “Stoji junak do junaka, mi smo borci svi”; “Jajce grad vam zaboravit neće nikada”.
U “Sarajevskim Čavoglavama” (verzija Alena Mustafića & Teške industrije) pjesma otvoreno proziva agresora: “U Sarajevu, gradu Herceg Bosne ponosne, stala raja da odbrane naše domove”; “Mi smo junak do junaka, ne damo grad”; “Čujte, srpski dobrovoljci, bando četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji!”; “Sudit će vam branitelji šeher Sarajeva”; “Tuče Thompson, kalašnjikov, a i papovka, baci bombu, goni bandu izvan Sarajeva”.
A “Posavske Čavoglave” jasno šalju poruku: “Stoji Hrvat i Musliman, mi smo borci svi, neće banda u Orašje dok smo živi mi!”; “Oj, Srbine, prazna glavo, hajde zapamti – Posavinom nikad nećeš ti ludovati!”; “Nikad Bosna pasti neće – nije ni prije!” “Krvlju tebe branit ćemo, Bog je sa nama!”.
Svi ti stihovi, autentični i nastali usred rata, demantiraju današnje optužbe da je “Bojna Čavoglave” bila ili ostala simbol ekstremizma. U vremenu kada je BiH gorjela, ta pjesma bila je ne samo inspiracija nego i glas borbe protiv zajedničkog neprijatelja.
Demanti stoji na YouTubeu
Zato je današnje “zgražanje” nad koncertom Marka Perkovića Thompsona, koji je održan u Zagrebu pred pola milijuna ljudi, toliko neiskreno. Ne zbog toga što netko ne smije imati svoj politički ili estetski sud nego zato što se svjesno prešućuje da su upravo ta pjesma i taj izvođač nekada bili dio zajedničke borbe Hrvata i Bošnjaka.
Thompson nije promovirao ustaštvo. On nije pjevao o Jasenovcu ni mržnji prema drugima – on je pjevao o obrani vlastitog doma, onako kako su to pjevali Mostarci, Sarajlije, Bišćani i Posavljaci.
Optužiti njega danas znači optužiti i one koji su u istim odorama stajali u istim rovovima. Umjesto toga, iz političkog Sarajeva i medijskih krugova koji se predstavljaju kao “neutralni” sve češće dolaze tvrdnje da je RH bila agresor.
Takve izjave ignoriraju činjenicu da je upravo RH – i dok je trajao rat između HVO-a i Armije BiH – omogućavala prolazak oružja, hrane, lijekova i izbjeglica. RH je liječila ranjenike ABiH, zbrinjavala žene i djecu iz Bihaća, organizirala konvoje za istočnu Bosnu. Ne postoji ni jedan poznat primjer u povijesti da je “agresor” hranio, opremao i oblačio onoga koga napada.
Upravo suprotno – Hrvatska je spasila BiH. Kritike koje danas stižu na račun Thompsonova koncerta nisu utemeljene ni u povijesti ni u činjenicama. One nisu usmjerene protiv pjesme, nego protiv onoga tko pjeva.
A još više – protiv onih koji ga slušaju. I tu je ključ problema: nije problem Thompson, nego sjećanje koje budi. A to sjećanje nekima očito ne odgovara.
