Kampiranje u Europi postoji u posljednjih 70-80 godina, a na području bivše Jugoslavije prvenstveno se veže za odlazak na jadransku obalu. U Bosni i Hercegovini se počelo razvijati kao logorovanje na obalama rijeka i jezera.
Poenta kampiranja je što duže biti izvan zidanih građevina, odnosno što duže biti u prirodi. Sve je više onih koji kampiraju kako bi “pobjegli” od ekrana mobitela, tableta ili televizora, hotela, motela i drugih sličnih smještaja. Svjesni su da sjedeći u hotelu neće uživati kao sjedeći na kamenu ili panju pored rijeke. To uživanje je blagotvorno za zdravlje, posebno djece koja se kognitivno razvijaju.
Naime, boravak u prirodi doprinosi lučenju serotonina, “hormona sreće”, a oni koji kampiraju tvrde da niti jedna tableta za smirenje ili spavanje ne može zamijeniti zvuk ptica i druge zvukove u prirodi. Shodno tome, kampiranje je jedan od najboljih načina za bijeg u prirodu, posebno za one kojima je preko glave hotela, motela, apartmana isl.
Brojni su Europljani koji sa svojom djecom po godinu dana putuju kamper vozilima. Posljednjih godina ne manjka stranih turista koji kamperima posjećuju Bosnu i Hercegovinu, što su nam potvrdili iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma i Udruženja za podršku i razvoj kampova u Bosni i Hercegovini. Kampiranje je sve popularnije i među domaćim turistima.
Broj takvih turista, iz inozemstva i zemlje, posebno se povećao tijekom i poslije pandemije koronavirusa, a u Ministarstvu i Udruženju su suglasni da je razlog za to ono što Bosna i Hercegovina ima – od prirode do gostoprimstva.
“Prirodno bogatstvo je sigurno jedan od glavnih aduta razvoja kamperskog turizma, koje, osim što privlači sve više kamperskih turista, nudi i mogućnost osmišljavanja ruta s bogatim kulturno-povijesnim nasljeđem i bogatom gastronomijom”, podsjetili su iz resornog ministarstva.
Iz Udruženja za podršku i razvoj kampova u Bosni i Hercegovini su kao podatak koji govori koliko je kampiranje popularno istaknuli to da su na Starom kontinentu za čak 100 posto povećane narudžbe kamper vozila, a da se na njihovu isporuku čeka na godinu do dvije godine.
Cijena osnovnih modela ovih vozila je između 30 tisuća i 40 tisuća eura dok cijena ovih vozila, koja se uglavnom proizvode po narudžbi, doseže čak milijun eura.
U Bosni i Hercegovini ne postoje ovlašteni prodavci kamper vozila, a ne postoje ni tvrtke koje se bave njihovim izdavanjem. Na internetu je tek nekoliko oglasa fizičkih osoba koja izdaju ova vozila.
Ponuda u Bosni i Hercegovini
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u lipnju u FBiH bila su 964 turista smještena u kampovima, što je manje od jedan posto od ukupnog broja turista. Ipak, taj broj bi mogao biti veći jer je izgledno da nisu registrirani svi turisti u kampiranju, što se prije svega odnosi na one koji ilegalno kampiraju.
Iz Ministarstva okoliša i turizma FBiH su kao lokacije popularne među kamperskim turistima istakli planine Bjelašnicu, Jahorinu i Prenj, doline rijeka Drine, Une i Neretve, Plivsko, Boračko, Jablaničko, Ramsko i Prokoško jezero te Mostar, Sarajevo, Visoko i Travnik kao gradove bogate kulturno-povijesnim nasljeđem. Kamperski turisti su uglavnom iz Hrvatske, Njemačke, Poljske, Francuske, Srbije, Italije, Turske i Saudijske Arabije.
Nizozemski ACSI je kao prvi europski tiskani vodič za kampiranje, koji se izdaje od 1965., izvješćuje i o Bosni i Hercegovini kao destinaciji za kampiranje. U resornom ministarstvu priznaju da je nerazvijena infrastruktura za ovu vrstu turizma, ali tvrde da će financijski podržati razvoj te infrastrukture u različitim dijelovima FBiH.
“Kamperski turizam u FBiH raste, posebno nakon pandemije. Turisti najčešće posjećuju lokacije uz jezera, rijeke i planine. Iako infrastruktura za ovaj turizam još nije dovoljno razvijena, prirodno i kulturno bogatstvo čini Bosnu i Hercegovinu privlačnom za kampiranje, a mnogi turisti se vraćaju zbog autentičnog doživljaja. Ministarstvo planira u narednim godinama, kroz programe sufinansiranja, dodatno podržati razvoj infrastrukture”, izjavila je resorna ministrica Nasiha Pozder (NS).
Prema Udruženju za podršku i razvoj kampova u Bosni i Hercegovini, širom zemlje je 60 kampova. Mostarski “Mali Wimbledon”, s 20-godišnjom tradicijom, bio je među prvim registriranim kampovima u FBiH.
Kategorizacija kampova je slična kategorizaciji hotela i nisu dostupni u Bookingovoj ponudi. Zapravo, najpopularnije platforme za kampiranje su spomenuti ACSI, njemački ADAC i još nekoliko njih. Bosna i Hercegovina je zahvaljujući spomenutom udruženju uvrštena u ponudu najvećeg europskog sajma kampova koji se održava u nizozemskom Utrechtu.
U međuvremenu se razvija glamping, luksuzno kampiranje – kamp s pet zvjezdica. To su kampovi s luksuzno opremljenim kućicama (džakuzijem, manjim bazenom, terasom) za svako kamper vozilo. Između ostalih, glamping je sve popularniji u Hrvatskoj koja ima čak dvije tisuće kampova. Kako saznajemo, i Bosna i Hercegovina bi mogla dobiti prvi luksuzni kamp.
U Udruženju za podršku i razvoj kampova u Bosni i Hercegovini veliki potencijal vide u digitalnim nomadima (osobama koje kombiniraju posao i putovanje) jer su mnogi od njih kamperski turisti. Značaj ovih turista je u tome što se duže zadržavaju, što znači veće prihode za one koji se bave turizmom i za državu. Ne postoje službeni podaci koliko FBiH generira novca od kampiranja jer Federalni zavod za statistiku nema evidenciju te vrste.
Onima koji se bave ovom vrstom turizma problem su različiti i neujednačeni propisi, a Hrvatsku ističu kao primjer kako se dobrim zakonima podstiče razvoj kamperskog turizma.
“Divlje” kampiranje
Rastući problem je “divlje” kampiranje, što ima ekonomske, sigurnosne i ekološke posljedice. Taj problem se prvenstveno manifestira u parkiranju kamper vozila na lokacijama koje nisu namijenjene za to – ispred tržnih centara, benzinskih pumpi, na prirodnim destinacijama, itd. Riječ je o kršenju Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti FBiH kojim je propisano da se ta vozila mogu parkirati isključivo u kampovima.
Upoznati s ovim problemom tvrde da nadležni skoro nikako ne sankcioniraju one koji krše Zakon te insistiraju da se to čim prije počne mijenjati. Kazna za prekršitelje Zakona je u rasponu od 500 do 1.500 KM te se može primijeniti zaštitna mjera kao što je oduzimanje opreme za kampiranje.
Ekonomske posljedice ovog problema se ogledaju u tome što država biva uskraćena za prihode koje moraju platiti svi oni koji borave u legalnim kampovima.
Sigurnosne posljedice se ogledaju u tome što su “divlji” kamperi laka meta kradljivaca. Događa se da nakon krađe u svojoj zemlji govore o neugodnom iskustvu, ali prešućuju da su ilegalno kampirali. Time se stvara negativni imidž Bosne i Hercegovine. Sigurnosni aspekt ilegalnog kampiranja govori primjer turista iz Rumunjske koji su kampirali u Međugorju, gdje su krali pravo i prodavali lažno zlato.
Ekološki problem se ogleda u tome što se u ilegalnom kampiranju odlaže otpad, među kojima je onaj iz kemijskog toaleta, tamo gdje se to ne bi smjelo raditi, a najčešće je to priroda.
