Crkva je dobila prvog sveca milenijalca čiju beatifikaciju pratimo u doba TikToka. Stoga je TikTok danima preplavljen snimkama iz staklenog sarkofaga u kojemu se vidi tijelo mladića u trapericama, tenisicama i hudici.
U Vatikanu je jučer svečano proglašen svetim Carlo Acutis, mladi Talijan kojeg mnogi nazivaju “Božjim influencerom”. Bio je prvi svetac iz generacije milenijalaca, a njegovo je uzdizanje na oltar izazvalo veliko zanimanje vjernika diljem svijeta.
Carlo Acutis rođen je 1991. godine u Londonu, a odrastao je u Milanu. Od ranog djetinjstva pokazivao je duboku pobožnost i vezanost uz Euharistiju. Posebno se isticao ljubavlju prema tehnologiji i internetu, koje je koristio kako bi širio vjeru. Najpoznatiji je po projektu u kojem je na internetu dokumentirao euharistijska čuda diljem svijeta, stvarajući tako digitalni katalog koji se i danas koristi u evangelizaciji.
Umro je 2006. godine u Assisiju, u dobi od samo 15 godina, nakon kratke i teške borbe s leukemijom. Njegova beatifikacija održana je 2020., a nakon priznatih čuda njegovom zagovoru, jučer je papa Leo XIV proglasio Carla Acutisa svetim.
Internet je preplavljen snimkama. Je li njegovo tijelo neraspadnuto?
Crkva je dobila prvog sveca milenijalca čiju beatifikaciju pratimo u doba TikToka. Stoga je TikTok danima preplavljen snimkama iz staklenog sarkofaga u kojemu se vidi tijelo mladića u trapericama, tenisicama i hudici. Generacija Z je preplavila TikTok i teorijama o neraspadnutosti tijela Carla Acutisa i mnogi se pitaju je li njegovo tijelo savršeno očuvano iako je umro prije 19 godina.
TikTok teorije o neraspadnutosti tijela imaju uporište u nekim primjerima gdje su tijela svetaca očuvana i davnom vjerovanju da je neraspadnutost tijela dokaz svetosti.
No, tijelo Carla Acutisa nije neraspadnuto u crkvenom smislu riječi incorruptio.
Još 2020. godine relvantni mediji iz Vatikana prenijeli su vijest da je tijelo tinejdžera u trenutku ekshumacije bilo cjelovito, ali ne i netaknuto.
Kad je 2019. otvoren njegov grob u Asizu, tijelo je bilo cjelovito, ali pokazivalo je znakove raspadanja, javila je tada Katolička novinska agencija.
Biskup Domenico Sorrentino (Asiz) tom prilikom je jasno rekao da se ne radi o “incorruptio” – dakle, nije riječ o nadnaravnom očuvanju tijela – nego o tijelu koje je prirodno raspadnuto i potom konzervatorski pripremljeno za javno štovanje.
Dakle, prije nego je tijelo izloženo napravljena rekonstrukcija lica i ruku od voska i silikona, kako bi izgledao onako kako ga ljudi pamte.
Ono što se vidi u sarkofagu je dakle rekonstruirano lice dječaka voskom i silikonom. Ne radi se ni o nadnaravnom očuvanju tijela, ali ni o figuri ili kipu kako su navodili neki drugi izvori na internetu.
Fenomen “Incorruptio”: Neraspadnuta tijela svetaca između čuda i prirode
Latinska riječ incorruptio označava neraspadnutost tijela nakon smrti. U pučkom i vjerskom shvaćanju, ona se stoljećima tumačila kao znak svetosti, “Božji pečat” na život osobe koja je živjela kreposno i u vjeri. Neraspadnuto tijelo smatralo se potvrdom da Bog na poseban način čuva svoje svetce.
Međutim, Katolička Crkva danas prema tom fenomenu zauzima oprezan i razborit stav.
Stoga danas neraspadnutost nije dokaz svetosti. Kongregacija za kauze svetaca ističe da se neraspadnutost može pojaviti i zbog prirodnih ili umjetnih razloga (klimatski uvjeti, kemijski sastav tla, balzamiranje, hermetičke grobnice).
Također, incorruptio nije čudo samo po sebi. Tijekom procesa beatifikacije ili kanonizacije, neraspadnutost može biti spomenuta kao zanimljiva okolnost, ali nije presudna.
Crkva razlikuje tri kategorije ovog fenomena.
Incorruptio – potpuno neraspadnutost bez ljudske intervencije (vrlo rijetko i rijetko službeno potvrđeno), Corpus servatum – tijelo očuvano prirodnim putem ili djelomično i umjetno očuvana tijela– balzamirana, rekonstruirana ili zaštićena voskom ili silikonom.
Unatoč tome, mnoga tijela svetaca ostala su trajno u sjećanju vjernika, jer svojim tihim svjedočanstvom nadilaze granicu života i smrti.
Najpoznatiji “neraspadnuti sveci”
Jedan od najpoznatijih primjera jest Bernadette Soubirous, jednostavna djevojka iz Lourdesa kojoj se 1858. ukazala Djevica Marija. Nakon njezine smrti tijelo je više puta ekshumirano i pronađeno u čudesno dobrom stanju. Danas počiva u samostanu u Neversu, gdje hodočasnici i dalje dolaze gledati njezino lice, prekriveno voskom.
Slično iskustvo prate i hodočasnici u Parizu, u kapeli Rue du Bac. Tamo počiva sv. Katarina Laboure, redovnica kojoj je Marija povjerila čudotvornu medaljicu. Njezino tijelo, položeno u stakleni relikvijar, djeluje gotovo nestvarno očuvano, što samo pojačava simboliku njezine poruke o trajnoj Božjoj prisutnosti.
Na drugoj strani Italije, u Cascii, stoljećima je štovana sv. Rita, poznata kao “svetica nemogućeg”. Njezino tijelo, iako pokazuje tragove vremena, ipak i dalje odiše spokojem i dostojanstvom.
Posebno dojmljiv primjer dolazi iz Indije. Sv. Franjo Ksaverski, jedan od najpoznatijih misionara, umro je 1552. na otoku Shangchuan u Kini. Kada je nekoliko mjeseci kasnije njegovo tijelo preneseno u Goi, otkriveno je da nije podleglo tropskoj klimi. Od tada se čuva u baroknoj bazilici Dobrog Isusa i svake desete godine svečano izlaže, okupljajući tisuće vjernika.
U novije vrijeme veliko zanimanje izazvala je ekshumacija Padre Pia, kapucina i mistika iz Pietrelcine. Kada je njegovo tijelo otvoreno 2008., pokazivalo je određenu očuvanost, ali i znakove raspadanja. Upravo zato lice mu je rekonstruirano silikonom, kako bi vjernici mogli prepoznati lik čovjeka koji je ostavio dubok trag u Crkvi.
Sličan slučaj dogodio se i s papom Ivanom XXIII., “Dobrim papom” Drugog vatikanskog sabora. Kada je njegovo tijelo premješteno u baziliku sv. Petra, pronađeno je očuvano, no budući da je bio balzamiran, Crkva to ne smatra čudom.
Danas, kada vjernici dolaze pred staklene relikvijare, svjesni su da ono što gledaju nije uvijek neraspadnuto tijelo u doslovnom smislu. Često su u pitanju voskane ili silikonske rekonstrukcije, poput one na licu novog sveca Carla Acutisa. No to ne umanjuje snagu poruke: svetost nije u tijelu, nego u životu koji ga je nosio.
