Na današnji dan prije 24 godine, 11. rujna 2001. godine desili su se najgori teroristički napadi u povijesti SAD koji su promijenili cijeli svijet.
Oteta su četiri putnička zrakoplova koja su postala oružje u rukama terorista Al-Kaide. Posljedice tog dana i dalje se osjećaju u američkom društvu, međunarodnoj politici i sigurnosnim praksama širom svijeta.
Ljudi širom svijeta stariji od 30 godina sjećaju se gdje su bili kad su čuli za, a zatim i u stvarnom vremenu pratili, najstrašniji napad na SAD.
Slijed događaja
Kobnog jutra 11. rujna 2001. godine, 19 pripadnika Al-Kaide otelo je četiri putnička zrakoplova i preusmjerili ih prema svojim metama. U 8:46 prvi zrakoplov, Boeing 767 American Airlinesa, udario je u Sjeverni toranj Svjetskog trgovačkog centra (WTC) u New Yorku, između 94. i 98. kata. U tom trenutku se još uvijek mislilo da je riječ o nesreći.
No, nekoliko minuta kasnije dužnosnici Bijele kuće dobili su potvrdu da se radi o neprijateljskom napadu, kada je drugi zrakoplov udario u Južni toranj. Oba tornja, tzv. „Blizanci“ na Manhattanu, ubrzo su se urušila.
Treći zrakoplov se zabio u Pentagon, srce američke vojske, dok se četvrti srušio na polje u saveznoj državi Pensilvanija, nakon što su se hrabri putnici suprotstavili otmičarima. Ukupno je poginulo oko 2.977 ljudi – uključujući civile, policajce, vatrogasce i putnike.
Uslijedile su scene koje je cijeli svijet pratio uživo: urušavanje nebodera, kaos na ulicama Manhattana, te tisuće poginulih i nestalih.
U tom trenutku, SAD pod vodstvom George W. Bush ulazi u novo doba – doba „rata protiv terora“, koji se ubrzo proširio na cijeli zapadni svijet.
Ratovi u Afganistanu i Iraku
Već u listopadu 2001. godine, SAD i saveznici su pokrenuli invaziju na Afganistan s ciljem rušenja talibanskog režima koji je pružao utočište Osami bin Ladenu, kojeg je 9/11 učinio najtraženijim čovjekom na svijetu, a Al-Kaidu najmoćnijom terorističkom organizacijom.
Iako se operacija isprva smatrala uspješnom, rat se otegao na dva desetljeća, ostavivši Afganistan razorenom i nestabilnom zemljom.
Dvije godine kasnije, Vašington je pokrenuo invaziju i na Irak, opravdavajući je tvrdnjama da irački predsjednik Saddam Hussein navodno posjeduje oružje za masovno uništenje i da je povezan s Al-Kaidom.
Šest tjedana nakon početka rata, 1. svibnja 2003. godine, predsjednik Georg W. Bush trijumfalno je proglasio kraj velikih borbenih operacija na nosaču zrakoplova Abraham Lincoln. Saddam Hussein je potom svrgnut i pogubljen 30. prosinca 2006. godine, na dan Kurban-bajrama.
Do tada je, prema američkim vojnim studijama, koalicija predvođena SAD bacila točno 29.166 bombi i projektila. Velik dio infrastrukture u zemlji bio je u ruševinama. Prema uglednoj britanskoj nevladinoj organizaciji Iraq Body Count, živote je tada izgubilo više od 7.000 civila.
Rat u Iraku odnio je stotine tisuća života, destabilizirao Bliski istok i stvorio prostor za jačanje novih ekstremističkih grupa, uključujući tzv. Islamsku državu (ISIS).
Bin Laden, koji je isprva negirao odgovornost svoje organizacije za napad, ubijen je nakon deset godina skrivanja, u Pakistanu, u dugo planiranoj vojnoj akciji Pentagona.
Radikalne mjere
Napadi 11. rujna doveli su i do uvođenja radikalnih sigurnosnih mjera. Još 2001. godine, američki Kongres izglasao je kontroverzni Patriotski zakon (Patriot Act), koji je omogućio masovno praćenje komunikacija, nadzor finansijskih transakcija i pritvaranje osumnjičenih bez sudskog naloga.
Posebno zloglasan postao je zatvor u Guantanamu, gdje su zatvorenici držani bez suđenja i podvrgnuti „pojačanim ispitivanjima“, odnosno – mučenju.
