Desetljeće nakon poziva Angele Merkel. Milijuni migranata promijenili su Europu kakvu smo poznavali
Desetljeće nakon poziva Angele Merkel, koji je pokrenuo bujicu ljudi prema Europi, gospodarstvo je opterećeno socijalnim sustavima, društvo suočeno s podjelama i nesigurnošću, a politika s rastom populizma i krizom europske integracije
Mi to možemo! Ove tri riječi koje je, prije točno deset godina, izrekla Angela Merkel, bile su dovoljne da uruše sigurnosnu situaciju na području Europe, izazovu rast desnice diljem kontinenta, promjene životne sudbine milijuna ljudi te, u konačnici, dovedu u pitanje i same postulate Europske unije. Naime, upravo je prije jednog desetljeća, na svojevrstan »poziv« njemačke kancelarke krenuo ogroman imigrantski val koji je, od Grčke na jugu do Švedske na sjeveru, preplavio Europsku uniju, a Europa kakvu smo do tada poznavali više ne postoji.
Pokrenuta bujica
U tome trenutku stotine tisuća ljudi, mahom iz Sirije, Afganistana i Iraka već su bile nagomilane u kampovima na zapadu Turske kamo su izbjegli pred ratnim strahotama u svojim državama, pokušavajući se, na ovaj ili onaj način, prebaciti do zapadne Europe koju su vidjeli kao obećanu zemlju meda i mlijeka. No nakon govora Angele Merkel koji su oni protumačili kao poziv u Njemačku, nitko ih nije mogao zaustaviti. Gotovo preko noći, stotinama pa i tisućama malih brodica počeli su se prebacivati do obala Grčke i potom, u nepreglednim kolonama, pješice kretati k sjeveru. Iako u ovoj masi ljudi gotovo nitko nije imao dokumente, relativno su lako, kroz nekoliko dana, došli preko Makedonije i Srbije do granice s Hrvatskom, s idejom da napokon uđu na cjeloviti teritorij EU-a i prebace se do Njemačke. Među njima je, u tome trenutku, kolala priča da svakog imigranta u Njemačkoj čeka besplatan stan, automobil i mjesečna naknada s kojom će lagodno proživjeti ostatak života, pa nema sumnje kako im je motiv za prelazak bio užasno visok.
– To je bilo strašno. Doslovno su se preko noći tisuće imigranata pojavile pred granicom i doslovno nahrupile u zemlju. Ne samo preko graničnog prijelaza, dolazili su preko polja, kroz šume, bila je to bujica ljudi koji su se najednom stvorili ni od kuda, kaže jedan od stanovnika Belog Manastira koji je, kao pogranično područje, bio prvi na »udaru«.
Na sjeveru, Mađarska je vojska odmah počela dizati ograde od bodljikave žice kanalizirajući tako imigrante na Hrvatsku, koja ih je, nakon prvotnog šoka, počela organizirano vlakovima prevoziti do slovenske granice. U nekoliko mjeseci, ovom je »balkanskom rutom« prošlo preko milijun ljudi koji su mahom završili na sjeveru Europe, u Njemačkoj, ali i u Švedskoj.
Gotovo 45 milijuna ljudi rođenih izvan EU-a
Prema najnovijim podacima Eurostata, tijekom 2023. godine u EU se doselilo oko 4,3 milijuna osoba izvan Unije, dok se unutar nje preselilo još 1,5 milijuna ljudi. Istovremeno je 1,5 milijuna stanovnika napustilo EU i otišlo u treće zemlje. Na dan 1. siječnja 2024. u Uniji je živjelo gotovo 45 milijuna ljudi rođenih izvan nje, što čini 9,9 posto ukupnog stanovništva. Najviše stranaca ima u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, dok je udio stranaca u stanovništvu najveći u Luksemburgu, na Malti i Cipru.
Broj novih boravišnih dozvola također raste – 2023. izdano ih je rekordnih 3,7 milijuna, ponajviše zbog posla i obrazovanja. S druge strane, u prvom tromjesečju 2025. godine gotovo 124 tisuće osoba dobilo je nalog za napuštanje EU-a, a nešto manje od 29 tisuća ih je stvarno vraćeno u matične zemlje. Najviše povrata odnosilo se na državljane Gruzije, Sirije, Albanije, Turske i Maroka. Iako se polovina povrataka događa prisilno, druga polovina ostvaruje se dobrovoljno.
Važan aspekt migracija je i integracija. Tijekom 2022. oko milijun ljudi steklo je državljanstvo neke od članica EU-a, dok dugotrajne boravišne dozvole posjeduje više od 12 milijuna osoba iz trećih zemalja.
Nespremna Europa
Rezultat je bio svojevrsni kaos koji je vladao u prvo vrijeme, a svi sigurnosni protokoli poput kontrole dokumenata prilikom prelaska granice, pa čak i evidentiranja ulaska u Europsku uniju su pali u vodu.
– Europske zemlje nisu bile pripravne na ovakvu situaciju. Niti su europske zemlje imale neku zajedničku politiku prema imigrantima, niti su imale instrumente integracije. Ovim je nanesena velika šteta, kako tim ljudima koji su dolazili, tako i samom domaćem stanovništvu, kaže za naše novine demograf i akademik dr. Anđelko Akrap.
Naime, kada su vidjeli kako je ruta za useljenje otvorena, na put prema Europi krenuli su ne samo izbjeglice iz ratom pogođenih područja Bliskog istoka, već i stanovnici zemalja srednje Azije poput Pakistana ili Indije, te stanovnici sjeverne i srednje Afrike koji su ovo vidjeli kao priliku života da, jednom za svagda, riješe svoje egzistencijalne probleme i presele u stvarnu civilizaciju. No to je donijelo cijeli niz problema koji postoje i danas.
Deset godina kasnije, Švedska, kao jedna od nekadašnjih odrednica imigranata, jedna je od najnesigurnijih zemalja Europe, a izaći na ulicu u pojedinim dijelovima Stockholma, nakon što zađe sunce, baš i nije najpametnija odluka. U Njemačkoj pak, posebice na istoku zemlje, u velikom je porastu AfD kao izrazito desna stranka kojoj je, između ostalog, politička agenda smanjenje broja stranaca u državi. Sigurnosna situacija je znatno složenija nego prije jednog desetljeća.
– Nema nikakve sumnje da su, među više od milijun ljudi koji su u kratkom vremenu, bez neke velike kontrole, ušli u Europsku uniju i spavači ili bar simpatizeri raznih terorističkih organizacija, i da su i oni danas tamo. U vrijeme tog velikog imigrantskog vala, Islamska država je bila aktivna, Al Qaida je bila znatno jača nego danas, i više je nego sigurno da su njeni pripadnici danas na ulicama zapadnoeuropskih gradova. Neke kontrole su službe sigurnosti obavljale, no to je sve bilo vrlo plitko i površno, i pitanje je što nas čeka, kaže za naše novine sigurnosni analitičar Zoran Grgić.
Desetljeće kasnije
Danas, deset godina kasnije, imigrantski valovi još uvijek postoje, no ni približno veliki kao u tome trenutku. Dok je te 2015. godine preko granice nahrupilo oko 1,2 milijuna ljudi, sada ih, na godišnjoj razini, azil u Europi zatraži oko stotinu tisuća. No, demografska, socijalna i politička slika Europske unije je promijenjena. Njemački kancelar Merz prije nekoliko tjedana je ustvrdio kako će reforma socijalnog sustava biti neophodna jer država više nema mogućnosti pomaganja nezaposlenima. A među njima, nema sumnje, veliki broj čine i ljudi koji su prije deset godina došli na krilima imigrantskog vala.
Zbog svog poziva imigrantima, i Angela Merkel je osobno platila prilično visoku cijenu. Njezina popularnost među biračima počela je strmoglavo padati nakon što su njemačke gradove preplavili došljaci s Bliskog istoka i Azije, a na čelu vlade zadržala se još nekoliko godina da bi se potom potpuno povukla iz politike. Prije toga je javno priznala kako je njezin poziv imigrantima bio greška, jer nije očekivala da će odziv očajnih ljudi koji su spremni pješice se zaputiti na tisućama kilometara dalek put kako bi se dokopali Njemačke ipak biti toliko velik.
