Prvak Zrinjski dosta je toga mijenjao pa će novom treneru Igoru Štimcu trebati vremena da sve to posloži i uigra. Otišao je vratar Marko Marić, napadači Fran Topić i Nardin Mulahusejnović te krilni ofenzivac Matija Malekinušić, vratio se Mario Ćuže, kao i Matej Šakota. Novi su i zadnji vezni Neven Đurasek, Moldavac Vitalie Damașcan, napadač ili krilo…
Ljetni prijelazni rok za nogometaše profesionalce u BiH protegao se ove godine na dugačka 82 dana. Završio je 5. rujna. BiH nije neka visoko razvijena zemlja, ni ekonomski ni nogometno kao, primjerice, zemlje Lige petice i ostale zemlje EU-a, pa ni ostale zemlje članice UEFA-e, tj. nalazi se negdje pri dnu ljestvice 55 UEFA-inih članica po nogometnoj vrijednosti i bogatstvu klubova (bolje bi bilo reći – po siromaštvu), piše Večernji list BiH.
U BiH nema spektakularnih transfera nogometaša u klub, kao primjerice, prelazak Alexandera Isaka iz Newcastlea u Liverpool, koji je plaćen 130 milijuna funti. S još nekim bonusima ukupan iznos transfera penje se na okruglih 150 milijuna eura! Newcastle se “utješio” kupivši za 60 milijuna eura Yoanea Wissa iz Brentforda…
“Svemirske” brojke
E sad, usporedimo li ove “svemirske” brojke iz engleske Premier lige s najvišim iznosom koji je potrošio neki klub iz Wwin lige BiH, doznat ćemo da će Sarajevo Ademu Ljajiću, dosadašnjem članu srpskog Mozzart Bet superligaša Novog Pazara, davati mjesečnu plaću od 100.000 eura do kraja srpnja 2027.
Za Engleze to bi bila prava smiješna sitnica, ali u BiH to je iznos od kojeg boli glava. Sreća za Sarajevo što za Ljajićev prelazak na Koševo nije moralo plaćati odštetu jer je bivšem srbijanskom reprezentativcu, koji je za Srbiju odigrao blizu 50 utakmica, istekao ugovor s Pazarcima.
Evo još jedne zgodne usporedbe: zagrebački Dinamo nedavno je od njemačkog bundesligaša Augsburga kupio napadača Diona Drenu Belju. Popisan je petogodišnji ugovor težak 7,5 milijuna eura s bonusima.
“Čisti” iznos je četiri milijuna eura, koje će Dinamo platiti Augsburgu u četiri rate za četiri godine (milijun godišnje). Dakle, ni Dinamo se baš ne razbacuje milijunima iako su iz bh. kuta takvi iznosi na granici znanstvene fantastike.
Beogradska Crvena zvezda ljetos je, po pisanju srpskih medija, zaradila “čistih” 43,5 milijuna na prodaji svojih igrača! Nakon svega Zvezda je već kupila (ili će još kupiti) za “sitniš” niz mladih igrača pa će ih tijekom sljedeće godine (ili više godina) “nadograđivati” i opet jednog dana prodati.
Crvena zvezda vještim je “manevrima” iz portugalske Vitorije Guimaraes kupila mladog portugalskog reprezentativca (austrijskih korijena) Thomasa Handela za četiri milijuna eura iako je njegova početna cijena bila 3-4 puta veća.
Potpuno isti plan imaju bh. klubovi, ali im njegova provedba ide nešto slabije. Jer u BiH nema klubova klase Liverpoola, Newcastlea, Bayerna ili RB Leipziga pa ni vrijednosti klubova iz susjedstva kao što su Dinamo ili Crvena zvezda.
Bh. klubovi nemaju ni menadžere koji bi im “kopali” nadarene nogometaše, koje bi jednog dana negdje bogato “udali”, kao što je to uradio Dinamo s Dannijem Olmom, kojega je vještim manevrima iz Barcelone doveo u Maksimir.
Ili Andy Bara, poznati i priznati mladi menadžer, doveo je u Maksimir Portugalca Cardosa Varelu (16 godina), kojega je “ukrao” iz velikog Porta, gdje je momak bio nečim nezadovoljan. Varela se sada kali u Maksimiru, trenira u Dinamovim juniorima, ali često dobije prigodu zaigrati nešto minuta i u prvoj momčadi.
Bara iz cijele Europe, pa i iz Afrike i Južne Amerike, osobito Brazila, dovodi talente u Zagreb. Uglavnom ih smješta u NK Kustošiju, gdje imaju sve uvjete za brzi razvoj, a onda ih plasira u bogate europske ili američke klubove za značajne iznose.
Tako je Bara “proslijedio” Rodolfa Aloka (18 g. iz Benina) u američku MLS ligu, u klub Charlotte, za cijelih šest milijuna dolara. O istim poslovima sanjaju i bh. klubovi.
Zasad uglavnom sanjaju, ali Željezničar je ljetos napravio posao sa Saudijcem Abdulmalikom Al-Jaberom (21), koji je prošlu sezonu, nakon dolaska u Sarajevo, preko Dinama Zg iz Ohod Cluba, igrao dosta zapaženo za klub s Grbavice, a onda prodan u bogati saudijski Al-Nassr.
Iznos najvećeg transfera dosad teško je doznati, ali spominjali su se milijuni dolara – dva, tri, četiri pa sve do osam!
U juniorskoj U19 bh. ligi wwinligaši “uzgajaju” mlade nadarene igrače i pokušavaju ih plasirati u bogate strane klubove. No, ne ide im baš posao, pa takvi obično završavaju u osrednjim klubovima u Turskoj, Bugarskoj, Mađarskoj…
Očito nešto zapinje s marketingom, ali još više s uloženim stručnim radom u omladinske pogone. S igračima često rade drugorazredni stručnjaci, novac koji klubovi raspolažu većinom se troši na seniorsku momčad.
Zasad je to tako, ali možda u budućnosti nešto krene naprijed. Edin Višća i Rijad Bajić, bivši juniori Željezničara, napravili su solidne karijere u Turskoj, a još prije njih u svijet se otisnuo danas planetarno poznati Edin Džeko, koji u svojim mladim danima nije imao “nikakav” tretman u redovima Plavih s Grbavice. Prepoznao ga je češki trener Jiří Plišek i odveo u svijet. Ostalo o Dijamantu svima je poznato.
