HKUD „Bijelo Polje“ Mostar sa svojim župnikom don Rajkom sudjelovalo je ove godine na 60. Vinkovačkim jesenima, u subotu i nedjelju, 20. i 21. rujna 2025. Pošla nas je jedna skupina Društva, jer je jedan dio Društva sada u ispitnom studentskom razdoblju, a neki su ostali zbog obiteljskih obveza. Ovaj smo nastup odavno ugovorili s vodstvom Vinkovačkih jeseni koji su nas srdačno primili i lijepo ugostili.
Krenuli smo iz Bijeloga Polja u subotu ujutro u 6,00 sati busom „Autoherca“ s dvojicom sposobnih vozača Jozom i Vinkom. Kod busa zajedničko fotografiranje, zatim je naš župnik don Rajko izmolio molitvu, blagoslovio putovanje i zaželio svima ugodnu vožnju, sretan put te da lijepo predstavimo Bijelo Polje, Mostar i čitavu Hercegovinu na Vinkovačkim jesenima jer smo jedino Društvo iz Hercegovine koje ove godine ide na Vinkovačke jeseni. Don Rajko je predao vodstvo našemu predsjedniku Juri, jer je on morao ostati u župi radi Zborovanja dječjih zborova u Međugorju ove subote, gdje sudjeluje i naš župni Dječji zbor, a župnik će nam se u nedjelju pridružiti na svečanom Mimohodu. Usput dobra i vesela atmosfera, pjesma, razgovor, do prvog odmorišta u Žepču, odakle osvježeni krećemo prema graničnom prijelazu u Šamcu i tu bez problema prelazimo granicu.
U 14,00 sati dolazimo u Čakovce, nedaleko od Vinkovaca, tu nas čeka ručak i srdačna dobrodošlica naših domaćina pod vodstvom gosp. Antuna Lukića-Tune, našega glavnog domaćina na Vinkovačkim jesenima, poslije odmor, obilazak mjesta i polazak prema Sotinu nadomak Vukovara. U Sotinu odsjedamo u Hostelu Gondola, Jure nas raspoređuje po sobama, tajnica Društva Mia pazi da se svi ugodno osjećamo, dobar smještaj, svi zadovoljni, kratko osvježenje i polazak za Vukovar u obilazak vukovarskih znamenitosti.
U Vukovaru se penjemo na Vodotoranj, odakle puca vidik na čitav vukovarski kraj, tu budimo osjećaje iz burne i mučeničke vukovarske povijesti, fotografiranje i polazak na druge destinacije, odlazimo na Ovčaru gdje u tišini i razmišljanju molimo za sve poginule i stradale u Domovinskom ratu, zatim prolazimo pokraj Memorijalnog groblja i tu u srcima molitva i ratna sjećanja, pa kod kamenog bijelog križa, gdje je i nastala povijesna i dirljiva pjesma „Bijeli križ“. Nakon sadržajnog posjeta Vukovaru vraćamo se u Hostel, Jure predstavlja sutrašnji program i na spavanje.
Ujutro ustajanje, oblačenje narodne nošnje, Jure i Mia kontroliraju jesmo li svi uredno obučeni, priprema i polazak na doručak u Hostel Maestro u Vukovaru, preko puta Vodotornja, zatim u bus i za Vinkovce. U Vinkovcima stajemo na Gradskoj tržnici u 8,00 sati ujutro i Jure se upravo sprema zvati župnika da vidi dokle je došao, kad župnik s Josipom pred nas kao da smo se dogovarali, župnik sve poziva na jutarnju kavu u kafić na Gradskoj tržnici i odatle krećemo prema Zbornom mjestu u glavnu vinkovačku ulicu na broj 39. Već se pomalo okupljanju i ostala folklorna Društva, a ima nas 69, plus 30 zaprega i 60 konjanika koji će sudjelovati u svečanom Mimohodu vinkovačkim ulicama. Ubrzo nailaze i stručne komisije, koje pregledavaju Društva, je li sve po propisu, nas malo pogledaše, vide da je sve uredu i odoše dalje, slijede fotografiranja, međusobno, s prijateljima i prolaznicima koji nam se javljaju i žele s nama fotografiju za uspomenu, tu je i naš župnik, mnogi ga prepoznavaju pa žele i s njime fotografiju, Mia daje intervjue za razne TV.-kuće i tako dođe svečani trenutak u 10,00 sati kreće svečani Mimohod.
Najprije kreću zastave, konjanici, grbovi, orkestri, Vinkovački šokački rodovi, pa Folklorna društva, mi smo na rednom broju 39, baš negdje u sredini, dobra pozicija, ide s nama naprijed uz tablu i zastavu i naš župnik, odmah kreće pjesma i mi zapjevasmo: „Oj Vinkovci i ta vaša sela, pozdravlja vas Herceg-Bosna cijela“, prolomi se pljesak okupljenog mnoštva, plješću, pozdravljaju, očito su mnogi iz naših krajeva, pa se pojavi i koja suza u oku, a stotine mobitela u zraku, slika se, snima se, jer svatko želi zabilježiti ono što mu je najdraže u ovom Mimohodu. Krećemo mi s pjesmama i dalje: „Bože mili gledaj sa visine, u Vinkovcima pjesme i miline“, „Nema raja bez rodnoga kraja, ni miline bez Hercegovine“ i tako redom pjevamo mi pjesmu za pjesmom, sve malo lokal-patriotske, pa malo rodoljubne, narod nas oduševljeno pozdravlja, Antea sve slika, a Josip snima i paze da im što bitno ne promakne i tako dođosmo do Glavne pozornice.
Župnik se tu odvaja od nas i ide prema pozornici da nas može bolje snimiti, a voditeljica najavljuje naše Društvo biranim riječima i mnoštvo nas srdačno pozdravlja, a mi zapjevasmo opet: „Oj Vinkovci i ta vaša sela, pozdravlja vas Herceg-Bosna cijela, dobismo srdačan pljesak i dalje niz ulicu prema gradskom stadionu Cibalia, a sa strane i lijevo i desno veliko mnoštvo naroda. Opet usput pokoja pjesma i na Stadion, gdje svako društvo zauzima svoje označeno mjesto i priprema se za svečano Šokačko kolo, a Jure po protokolu odvaja dvoje naših mladih za veliko Šokačko kolo u kojemu će, na sredini Stadiona, sudjelovati predstavnici svih Društava. Kad je prošla svečana povorka Društava, zaprega i konjanika, svijet se okupio na tribinama Stadiona i započeo je svečani program.
Voditelji najavljuju čitav protokol, sve pozdravljaju, a gradonačelnika pozivaju da pozdravi sve nazočne. Gradonačelnik sve pozdravlja i svima izražava srdačnu dobrodošlicu, a onda odlazi k predstavnicima Društava dijeliti Zahvalnice i prigodne darove, našu zahvalnicu preuzima Jure i dolazi k nama u kolo, a onda kreće slavonski-šokački bećarac i krenuše sva kola k’o jedan u igri i pjesmi, slika i pozicija za povijest, snimaju dronovi, helikopteri, televizije, kamere, ma prelijepo i veličanstveno i mi igramo šokačko kolo, nismo baš kao šokci, ali nismo ni loši. Poslije voditelji završavaju program, sva Društva pozivaju na ručak gdje je tko određen, a sve nazočne pozivaju na večerašnju Međunarodnog smotru folklora na Glavnom trgu, na svečanoj pozornici, gdje ćemo mi prvi nastupiti. Župnik dolazi k nama, kaže nam da je sve bilo odlično, zajedničko fotografiranje na Stadionu i sada krećemo prema busu, ulazimo u bus, pa na sv. Misu u čakovačku crkvu i na ručak u Čakovce.
Dolazimo u Čakovce, presvlačimo se u civil, naš župnik zove mjesnog župnika vlč. Krešu, ugovara s njime termin sv. Mise, sakristanka Ilonka otvara župnu crkvu, namiruje sve za sv. Misu, mi se okupljamo, pođoše neki i iz ostalih Društva koji su s nama u Čakovcima. Don Rajko započinje sv. Misu, pozdravlja sve nazočne, zahvaljuje sakristanki i župniku na gostoprimstvu, pod Misom čitaju naši čitači, pjevamo poznate crkvene pjesme, sv. pričest i na kraju župnik daje sakristanki bjelopoljsku krunicu trobojnicu, zahvaljuje na usluzi, blagoslov i polazimo na ručak.
Na ručku su još s nama dva Društva „Omišalj“ i „Brestovac“, na glavnoj pozornici slijedi razmjena darova, gosp. Tuna poziva i naše predstavnike, Jure daje domaćinima našu bjelopoljsku lozu iz murvove bačve, don Rajko dijeli bjelopoljske krunice-trobojke, a oni nama daruju svoja autohtona pića. Domaćini zamoliše našega župnika da predmoli molitvu i blagoslovi jelo, što župnik rado i čini, sjedosmo i domaćice nanose na stolove domaći čobanac, kruh i piće i baš smo se dobro okrijepili. Poslije ručka župnik i Josip se pozdravljaju s nama i odoše, prije nastupa, pozdraviti voditelje Vinkovačkih jeseni i zahvaliti im se prigodnim darovima, a mi ostadosmo još malo odmoriti se.
Ubrzo oblačimo narodnu nošnju u bus na Glavni Vinkovački trg kod svečane pozornice gdje će započeti Međunarodna smotra folklora. Opet se nađosmo sa župnikom, župnik, Jure i Mia obavljaju kratak dogovor i plan za nastup, kad evo nam našeg dobrog, starog prijatelja Tome iz Budrovaca, koji nam je bio potpora u dolasku na ovu vinkovačku svečanost, pitanje i s njime, pozdravismo ga srdačnim pljeskom i zahvalismo mu za sve što čini za nas i pozvasmo njega i njegovo Društvo dogodine za „Večer Foklora“ u Bijelo Polje, a u tome pristupa i naša draga Ana, koja nam je prva uputila poziv da smo pozvani na ovogodišnje Vinkovačke jeseni i nju srdačno pozdravismo i zahvalismo joj, zatim susret s gosp. Dariom, koji nam je poslao dosta e-mailova za ovaj događaj i s njime se srdačno pozdravismo, kad evo k nama i voditeljice programa koja nas priprema za nastup, jer za koji trenutak mi prvi nastupamo.
Točno je 19,30 sati voditeljica biranim riječima najavljuje naše mlado hercegovačko Društvo, čita naše podatke s Osobne iskaznice Društva, ali i ona ponešto simpatično dodaje, pozdravlja i našega župnika, koji je jedini od svećenika došao sa svojim društvom na ovu veličanstvenu Smotru, voditeljica najavljuje i program s kojim ćemo nastupiti: pozdravni, miješani i ženski bećarci, pleteno kolo, trusa, završni bećarci, a sve s popratnom koreografijom, nakon gromoglasnog pljeska, penjemo se na pozornicu i izvodimo najavljeni program na radost svega okupljenog puka koji nas nagradi spontanim pljeskom. Nije nas puno pošlo na ovu Veličanstvenu europsku folklornu smotru, koja se računa najjačom u Europi, jer smo imali valjane razloge, jesenski studentski rokovi za ispite, sezona-radnici, svadbe, sprovodi, obiteljska okupljanja, ali ova grupa iako mala, dala je sve od sebe da lijepo predstavimo Hercegovinu i sve naše hercegovačko folklorno blago, što nam je i uspjelo.
Poslije nastupa krenusmo u prostorije vinkovačke Gimnazije na presvlaku, kratko osvježenje i u bus prema Hercegovini, župnik i Josip ostadoše još malo u Vinkovcima zahvaliti se svima onima kojima dugujemo zahvalu i oni ubrzo pođoše za nama, usput na odmorištu još jedan zajednički susret i u 3,30 sata, u osvit ponedjeljka dođosmo sretni i zadovoljni u Bijelo Polje.
Sve ovo naše sudjelovanje na Vinkovačkim jesenima i putovanje, do gore i natrag, popratili su kamerom i foto-aparatom naši prijatelji, Ivan iz naše župe i Josip i Antea iz Neuma, na čemu im iskreno zahvaljujemo. Zahvaljujemo našim sponzorima koji su nam pomogli i omogućili putovanje na ovu prestižnu Smotru folklora u Vinkovcima. Ovo nam je zaista bilo jedno lijepo i nezaboravno putovanje, druženje i sudjelovanje na „60. Vinkovačkim jesenima 2025.“ Bogu hvala!
