Selo moje
U podnožju pod planinom
ko kipovi kuće stoje,
u tišini i spokoju
mirno spava selo moje.
Usnulo je već odavno,
svud tišina u njem vlada,
nema pjesmi od čobana,
ne vide se više stada.
Planina je zagrlila
svaki kutak moga sela,
da sam soko, da doletim
grlit bih ga i ja htjela.
Selo moje, selo drago,
srcu mom si uvijek blizu,
tu ljepotu nisam našla
u Londonu, nit Parizu.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 6. listopada 2025.
