Šest godina čekanja na društvo najboljih stalo je u sinoćnju utakmicu rukometaša Zrinjskog protiv Krivaje. Za nekoga možda je to kratko, ali za ljude koji su vodili klub i koji su preživili to vrijeme od ispadanja u niži rang do sinoćnjeg povratka to je itekako jako dugo. Valjalo je tih šest godina trpjeti da Vas netko zove grobarom Zrinjskog, lopovom i riječima koje nisu za ovaj tekst. Tih šest godina stalo je u sinoćnju utakmicu i emocije je nemoguće opisati. Isti ljudi koje su “objektivni” mostarci i još “objektivniji” mediji oprali kroz sto voda su sve ove godine šutjeli i radili znajući da će doći njihovih pet minuta. I došlo je ne pet, nego šesdeset minuta koliko jedna rukometna utakmica traje. Lijepo je sinoć bilo biti Plemić i pobjednik u punoj dvorani, a fotografije iz galerije govore više od tisuću riječi.
