Predavanje Igora Štimca: Ne bacajte navijače u depresiju… Mišo je za ove strane trenere u nas izmislio nogomet. Hajduka ne mogu gledat, a Luka je fenomen
Volim intenzivan nogomet, volim otvoreniji nogomet. Ne volim kalkulacije, ni previše taktiziranja. Mislim da je nogomet jedna jako jednostavna igra. Svima nama je u interesu, pogotovo trenerima, baviti se nogometom koji će dovući gledatelje na tribine, a ne umarat te ljude, bacat ih u depresiju …
Igor Štimac je uvijek zanimljiv sugovornik. Uvod su njegove riječi. Izrekao ih je obraćajući se trenerima Županijskog nogometnog saveza Dubrovačko – neretvanskog na njihovom obaveznom godišnjem Seminaru, koji je održan u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću.
Otvaranje seminara je pripalo Goranu Proleti, danas članu stručnog stožera Jadran Luka Ploče, najuspješnijeg županijskog kluba, koji je sam vrh trećeg razreda. Proleta je održao predavanje na temu Pravila nogometne igre. Zatim je o Nogometu danas i sutra govorio Štimac, bivši ‘Vatreni‘, koji je bio i hrvatski izbornik, trener Hajduka, izbornik Indije, a danas je trener nogometaša Zrinjskog iz Mostara.
Štimac se odazvao pozivu nakon što je njegov broj okrenuo profesor Jozo Bebić, instruktor, kojeg pamtimo kao trenera koji je Neretvu prije više od tri desetljeća uveo u Prvu hrvatsku ligu, bio s njom i u prvim prvoligaškim utakmicama u jedinoj sezoni ‘plavo bijelih‘ u najvećem rangu. Bilo je to u sezoni 1994./95.
Štimac se u razgovoru s dugogodišnjim sportskim novinarom Davorom Buconićem prisjetio prvo svoje igračke i trenerske karijere. Zatim nogomet danas i sutra, ali prvo s pogledom na jučer. Rekao je 58-godišnji Metkovac, vlasnik svjetske bronce iz Francuske, a svjetski juniorski prvak 1987. s reprezentacijom bivše države, kako mu se više ne da mučit s gledanjem Hajduka.
– Nemam živaca za to.
Zatim je izgovorio uvodne rečenice.
– Ako nećete gledatelju pružiti zadovoljstvo da vidi kreiranje prilike, dinamični nogomet, duel, muškosti, a ne ležanje, odugovlačenje, taktiziranje, igre u širinu… Dakle, prvenstveni posao nas trenera je, ponavljam, dovući gledatelje na tribine. Da bi mogli odgovoriti na pitanje: Gdje nogomet ide?, moramo se vratiti i reći što je nogomet bio.
Dakle, što je nogomet bio?
– Prvo, nogometna organizacija je bila jedna od najkonzervativnijih organizacija svijeta. Pravila u nogometu se nisu mijenjala više od 80 godina. Ne znam koliko se vas sjeća, prije si imao jedanaest igrača, i to je bilo to. Nakon toga imali smo jedanaest igrača i pravo na dvije zamjene. Potom je bilo šesnaest igrača u zapisniku, pa, kako se povećao broj utakmica, smatralo se kako treba omogućiti još jednu zamjenu. E sad smo već na 23 igrača u zapisniku od kojih oni standardni odigraju oko 70 utakmica u jednoj kalendarskoj godini. Nogomet je danas postao ogroman biznis. Tamo 70-ih godina igrači nisu mogli od nogometa živjeti, tek poneki. Danas je sve drugačije. TV kuće su prepoznale tržište. Veliki novac je ušao u nogomet od tih tv prava. Prije smo mogli gledati jednu utakmicu, a sad je svaka utakmica na televiziji. Toliko televizijskih kanala. Danas više ništa ne možeš sakriti, sve je transparentno, i to je dobra stvar. Dogodile su se promjene unutar pravila nogometne igre jer se traže pravila koja će unaprijediti nogometnu igru, učiniti je gledatelju još više zanimljivim. I to je također dobro. Ono što nije dobro, uvijek se ostavlja prostor za manipulaciju. Ne želi se do kraja iščistiti stvar. Proleta je to spomenuo u svom predavanju, je li ruka, ili nije ruka. I onda ono: može bit ruka i ne mora. To nije dobro. Moramo utvrditi povjerenje onih koji plaćaju ulaznicu.
Zatim je govorio o jednakosti, tj. nejednakosti.
– Najvažnije natjecanje u Europi se zove Liga prvaka. Tko igra u njoj? Osim prvaka i drugi, i treći, i četvrti, i peti iz Engleske, Italije, Španjolske, Francuske, Njemačke…, a prvak Hrvatske, koja ima tri medalje sa svjetskih prvenstava, mora igrat dva, sad će i tri kola kvalifikacija da bi ušao u Ligu prvaka. Pa onda ne zovi to natjecanje Liga prvaka. To je licemjerje, izrabljivanje… Nas drže na toj razini jeftinog nogometa. Zašto? Ako hrvatski klubovi ne igraju Ligu prvaka, tad će cijena naših igrača biti pet milijuna, a ne pedeset. Znate kako su dva načina da se poveća cijena igrača, ili igranjem za klub prije svega u Ligi prvaka, ili za reprezentaciju. Nama, i klubovima iz većine zemalja se ovaj prvi način onemogućuje. Naš klub nema adekvatan pristup najelitnijem i najvažnijem natjecanju. Favorizira se mnoge klubove iz tih nekoliko bogatih zemalja. Naravno, ne smijemo zaboraviti kako je dosta toga zbog borbe UEFA-e s vlasnicima bogatih klubova, koji su zaprijetili da će oni osnovati svoju ligu. Ali, ponavljam. Nejednakost je, a servira nam se parola: ‘Nogomet jednak za sve‘, a nije tako. Nije – rekao je Štimac.
Upitan je za mišljenje o velikom broju stranih trenera na klupama hrvatskih prvoligaša.
– Hrvatski nogomet, klubovi i reprezentacija su bili isključivo uspješni jer su u njima igrali hrvatski igrači i vodili su ih hrvatski stručnjaci. Tvrdim kako su naši treneri bolji od bilo kojeg stranog trenera, ali pitanje je sad koliko smo mi ljudi, zašto mi ne cijenimo svog čovjeka, već branimo stranca. Kako to da strancu damo godinu dana vidljivih promašaja, i puštamo ga, a u tih godinu dana smijenili bi šest hrvatskih trenera. Vraćam se na Gattusa. Hajduk svjesno gubi prvenstvo, vidi da ga neće osvojiti tako, ali ostani ti Gattuso do kraja. Kažem, šest hrvatskih trenera bi se promijenilo zbog negledljive igre koju je Hajduk igrao pod njegovim vodstvom. Rekao sam sto puta, evo sad je ovdje Boris Krstičević, brat Miša Krstičevića: Mišo je za ove španjolske i talijanske trenere izmislio nogomet. Međutim, imate ove mešetare po klubovima koji će jedino zaraditi ako dovedu nekoga sa strane i skupo ga plate. Ne isplati im se razmišljat dugoročno, stvarat momčad od svojih igrača.
Kupujmo Hrvatsko!
– Da budem jasan, nisam ja protiv stranaca, ali taj stranac mora biti šlag na tortu. Zadnji put je Hajduk bio prvak 2005. godine. Znate li tko su, ha, bili ‘stranci‘? Kranjčar i Krpan. Dakle, naš kadar, imati trenera koji ima emociju, koji će za sve ‘poginuti‘, i koji je na kraju krajeva gladan, ambiciozan. Hajduk danas ima igrače koji više zarađuju nego bi mogli bilo gdje drugdje.
Je li Igor Štimac pobornik ili protivnik VAR-a?
– Ja sam za jer je VAR razjasnio mnoge situacije. Još uvijek se predugo čeka na odluku, konačno rješenje, međutim, ponavljam, ja sam za. Sad više nemamo pitanje je li lopta prošla gol crtu ili ne. Još da riješimo ovo pitanje ruke o kojem je Proleta govorio… VAR pomaže, a kako tehnologija ide naprijed, očekujem kako će sve biti još čišće.
Zatim o Dinamo, i opet o Hajduku.
– Dinamo dugi niz godina ide dobrim putem. Rezultatska stabilnost je tu. Tko god je bio trener Dinama, nauživao se trofeja te je zahvaljujući tome dobio poslije priliku raditi vanka. Moja je generacija bila prva, koja se probijala i koja je izborila priliku pokazati kako hrvatski igrač zna igrati izvan hrvatskih granica. Danas to rade hrvatski treneri. Lijepo je vidjeti ovu činjenicu kako su tri od četiri trenera, koji su bez poraza u Ligama petice, naš treneri, Niko Kovač, Ivan Jurić i Igor Tudor.
Nogomet sutra?
– Zaboravite stvaranje centarfora, stopera… Danas jedan desetogodišnjak, da bi sutra igrao na najvišoj razini, mora znat igrat sve pozicije. Traže se i stvaraju se univerzalni igrači, koji, ponavljam, mogu igrati svaku poziciju i odgovori svakom taktičkom zadatku.
Zatim se obratio trenerima.
– Danas kad je u pitanju stvaranje novih igrača nema nepoznanica, ali ima samo jedna stvar koju vi treneri ne smijete zaboraviti. Nemojte igraču s kojim radite ‘ubijati‘ njegove individualne sposobnosti. Individualizam je ono što je uvijek krasilo hrvatskog igrača. Ne može svaki igrač biti isti. Uvijek se traži igrač koji je u stanju napraviti višak, a moramo težiti raznovrsnosti. Evo sad pitanje, tko najviše ulaže u nogomet u svijetu? Engleska. I sad gledajte, ta Engleska, koja najviše ulaže u nogomet, čija premijerligaški klubovi samo o tv prava dobiju šest milijardi funti, ima izbornika, koji tri kola nije išao gledat premijerligaške utakmice jer niti jedan engleski igrač nije započeo utakmicu. Dakle, nemojmo misliti kako će infrastruktura stvoriti igrača. Pravi igrač se stvara u najtežim uvjetima. Igrači stvoreni u takvim najtežim uvjetima su pravi igrači. Vi stvarate igrače, i ljubav tog djeteta prema lopti. Prvak se rađa u najtežim uvjetima. I Luka Modrić je nastao u najtežim uvjetima. Nemojte to zaboraviti.
S koliko je godina Igor Štimac zaključio igračku karijeru?
– S 34.
Modrić ima 40!
– Ma, Luka je fenomen. On je jedan, jedini, čija se motivacija ne gasi. Sreća i radost pobjede tjeraju ga dalje, Luka želi svaki put iznova to osjetiti, a da ne govorim o njegovom načinu života. Danas nema velikog igrača, koji nema isplaniran cijeli tjedan u sekundu. U Luke se baš sve zna, i zato je on takav kakav jest. Fenomen – naglasio je Štimac.
