Što sve otkrivaju ultrazvučni pregledi srca
Pripadam generaciji liječnika koja je dobar dio radnog vijeka odradila u vremenu kada nije bilo ultrazvučnih aparata u medicinskoj dijagnostici. Glavnina kardiološke dijagnostike u to se vrijeme oslanjala na dobro uzetu anamnezu te minuciozan klinički pregled, gdje se je prema lokalizaciji šuma na srcu i njegovoj karakteristici, ocjenjivalo o kakvoj se srčanoj grešci radi.
Primjenom ultrazvuka u mnogim medicinskim granama, pa tako i u kardiologiji, napravljena je prava dijagnostička revolucija. Ultrazvučnu valovi iz sonde aparata usmjere se prema određenom organu koji te zrake odbija natrag, pa se na ekranu prikažu strukture od kojih su se ultrazvučni valovi odbili. Dva su najčešća oblika pregleda srca ultrazvukom – transtorakalni i transezofagijski UZV srca.
Znate li kako se rade RTG, mamografija, CT, MR ili UZV? Donosimo sve na jednome mjestu
Transtorakalni ultrazvuk srca
Transtorakalno, dakle preko prsnog koša s lijeve strane, sonda se obično postavi između rebara i usmjeri prema srcu.
Na ekranu se pokaže srce bolesnika sa svim svojim strukturama. Pomno se mogu analizirati svi dijelovi srca, pa čak i njegova funkcija jer gledamo živo srce koje kao pumpa prima i izbacuje krv. Prikažu se sve četiri srčane šupljine: desna i lijeva klijetka te desna i lijeva pretklijetka sa svojim mišićnim stijenkama.
Debljina stijenki. Mjeri se debljina stijenke i lijeve i desne klijetke za vrijeme sistole (kontrakcije) te za vrijeme dijastole (relaksacije). To nam je važno da vidimo je li uredna debljina srčane stijenke. Naime, neke bolesti, kao što je to povišen krvni tlak, uzrokuju zadebljanje (hipertrofiju) srčanog mišića, dok ga neke druge stanjuju.
Veličina klijetki. Po veličini klijetki na kraju dijastole (kada su pune krvi) i po njihovoj dimenziji na kraju sistole (kada su izbacile krv), računa se postotak izbačene (od ukupno pristigle) krvi. To nam govori o snazi srca kao pumpe. Lijeva klijetka pristiglu krv izbacuje u aortu, a desna u plućnu arteriju. Normalan postotak izbačene krvi je u lijevoj klijetki između 50 i 75%.
Struktura srčanih zalistaka. Posebnu pažnju zahtjeva vizualni pregled strukture srčanih zalistaka; ima li, na primjer, aortni zalistak prirođeno dva umjesto tri listića, što uzrokuje nepotpuno zatvaranje zaliska i vraćanja krvi natrag u srce iz aorte (za vrijeme srčane relaksacije). Svaki zalistak se pomno pogleda, kako oni između klijetki, tako i oni na aorti i plućnoj arteriji. Gleda se postoji li prirođena mana ili je neki zalistak „skvrčen“ kao posljedica davno preboljele reumatske groznice (što se u današnjoj antibiotskoj eri rijetko viđa) ili je aterosklerotski promijenjen (što je danas čest nalaz, osobito kod starijih ljudi).
Neuobičajene tvorbe. Pogleda se ima li u srčanim šupljinama kakva neuobičajena tvorba (tumor) ili krvni ugrušak koji je, ako postoji, obično u lijevoj pretklijetki jer je ona na jednom svom dijelu iznutra jako hrapava.
Propusnost srčanih zalistaka. S color dopplerom se na istom aparatu vidi „dihtaju“ li svi srčani zalisci, propušta li neki od njih krv kada je zatvoren ili je pak sužen i kroz njega teško prolazi krv. Na promijenjenom zalisku se izmjeri i gradijent tlaka s jedne i s druge strane zaliska te nam to daje kriterij za eventualnu zamjenu zaliska ili drugu intervenciju na njemu.
Perikardijalna vreća. Zatim se pogleda virtualni prostor između srca i perikarda (perikardijalna vreća); ima li u njoj tekućine (kao u slučaju popuštanja srca kao pumpe ili u vrijeme upale srčanih struktura i srčane ovojnice)?
Struktura i širina aorte i arterije. Pogleda se i struktura početnih dijelova aorte te izmjeri njena širina, kao i plućne arterije.
Transezofagijski ultrazvuk srca
Transezofagijski ultrazvuk srca je pregled srca kroz usta i jednjak.
Pozicioniranjem sonde u jednjaku, tik do lijeve pretklijetke, ona se može jako dobro vidjeti. U slučaju da netko ima ozbiljan poremećaj srčanog ritma (fibrilaciju atrija) tijekom nepoznatog broja dana (ali sigurno nije nastala prije sat vremena), postoji mogućnost da zato u lijevoj pretklijetki postoji krvni ugrušak.
Što možemo očekivati na sistematskom kardiološkom pregledu?
Bolje spriječiti nego liječiti. Uznapredovalu bolest, koja prijeti prestankom života, teže je obuzdati, nego spriječiti da do nje dođe
SAZNAJTE VIŠE
Bolesniku se na neko vrijeme propiše antikoagulantna terapija s namjerom da se ugrušak „otopi“ ako postoji jer se namjerava provesti udar električnom strujom da bi se ponovno uspostavio normalan sinusni ritam srca. Nakon njegove normalizacije ugrušak bi se mogao otkinuti te krvlju otploviti u neku veliku krvnu žilu, a prva od njih je ona koja vodi u mozak – i eto moždanog udara. Zato najprije ide antikoagulantna terapija, potom transezofagijski ultrazvuk, pa ako nema ugruška, udar električnom strujom (elektrokardioverzija).
Zaključno
Moje iskustvo u kardiološkoj dijagnostici prije pojave ultrazvuka i ove današnje s ultrazvukom, daje mi za pravo zaključiti da je primjena ultrazvuka u kardiologiji velika blagodat i pomoć, no ne smijemo zaboraviti uzeti dobru anamnezu te stetoskopom pažljivo poslušati bolesnika. Tek će tada, uz primjenu ultrazvuka, dijagnostika biti potpuna.
