Govori se tiho, ali poruka je jasna: era američkog intervencionizma u Bosni i Hercegovini završena je. Nastup veleposlanice SAD-a pri UN-u Dorothy Shea pred Vijećem sigurnosti bio je diplomatski obziran, ali politički prelomni trenutak. Kada najviši američki predstavnik u UN-u kaže da „Sjedinjene Države više ne vode politiku izgradnje nacija“ i da „rješenja moraju dolaziti iznutra, od lokalnih aktera, predstavnika triju konstitutivnih naroda“ – to nije samo promjena retorike. To je objava kraja jedne epohe, piše Avaz.
Američka era
Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995., Sjedinjene Američke Države bile su ključni arhitekt nove Bosne i Hercegovine. Washington je, pod Clintonovom doktrinom liberalnog intervencionizma, preuzeo ulogu ne samo mirovnog jamca, nego i tvorca novog društvenog poretka.
Amerikanci su tada vjerovali da se demokracija može izgraditi poput zgrade – planom, donacijama i bonskim ovlastima.
U ime “funkcionalnosti države” vršeni su pritisci i na Bosnu i na njezine političare: prenosile su se nadležnosti s entiteta na državu, jačale institucije središnje vlasti, osnivani sudovi, agencije i ministarstva.
Svaka nova reforma nosila je prefiks “uz potporu međunarodne zajednice”.
Vrhunac tog projekta bio je pokušaj tzv. Travanjskog paketa 2006. godine, kada su SAD i njihovi saveznici pokušali kroz ustavne izmjene redefinirati političku arhitekturu BiH. Propast tog paketa, kojem je najviše kumovao Haris Silajdžić, označila je i početak kraja iluzije da će Bosna postati američki protektorat koji funkcionira po modelu zapadnih demokracija. Već u administraciji Baracka Obame, američki intervencionizam u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine bio je znatno manji, da bi ponovno oživio s dolaskom Joea Bidena.
Bivši, i zasad posljednji, veleposlanik SAD-a u BiH Michael Murphy doveo je do novih vrhunaca aktivno miješanje u političke procese. Od otvorenog pritiska na političke lidere do javne potpore državnim tužiteljima koji su radili na slučaju Novalić ili „proeuropskim“ koalicijama i postizbornim kombinacijama – Veleposlanstvo SAD-a često je igralo ulogu arbitra, a ponekad i glavnog političkog inženjera.
No, taj pristup više nema potporu u samom Washingtonu. S promjenom američke geopolitičke paradigme dolaskom Trumpove administracije, politika SAD-a prelazi s globalnog liberalnog intervencionizma na realpolitiku nacionalnih interesa.
Povratak Daytonu
Trumpov koncept vanjske politike ne vidi smisao u beskonačnim pokušajima „popravljanja“ balkanskih država. U fokusu je ono što Shea jasno naglašava: stabilnost, lokalna rješenja i nacionalni suvereniteti. Ukratko – Amerika se više neće baviti reformiranjem Bosne i Hercegovine, nego samo održavanjem njezina mira.
Upravo zato Shea u svom govoru pozdravlja „pozitivne poteze Narodne skupštine RS-a“ i objašnjava ukidanje sankcija kao „mjeru deeskalacije“. To je diplomatski način da se poruči: Washington više neće biti sudac koji kažnjava neposlušne, nego promatrač koji nagrađuje stabilnost.
Za probosanske stranke to je otrežnjujuće saznanje: više nema veleposlanika koji će silom balansirati odnose, nametati rješenja, kreirati politike i voditi državu umjesto njih. Niti će „građanski koncept“, koji mnogi od njih zagovaraju, više imati simpatije vodeće svjetske sile (spominjanje dogovora predstavnika triju konstitutivnih naroda jasna je poruka).
Ali možda je to i prilika. Bez vanjskog tutora, bosanski će se političari napokon morati sjesti za stol i dogovoriti.
Američki intervencionizam mnogo je pomogao u izgradnji institucija, ali u konačnici nije donio funkcionalnu državu. Donio je trajnu ovisnost, političku infantilnost i naviku da se ključna pitanja rješavaju u veleposlanstvima, a ne u institucijama.
Ako je kraj te ere ono što najavljuje Dorothy Shea, onda je to, paradoksalno, možda i početak nove – bosanske ere odgovornosti. Bez iluzija, bez tutora i bez opravdanja.
Priznanje Daytona
U širem kontekstu, to se savršeno uklapa u posthladnoratovsku tranziciju američke politike. Od „kraja povijesti“ 1990-ih, preko ratova u Iraku i Afganistanu, pa do današnjeg multipolarnog svijeta, SAD su odustale od pokušaja stvaranja nacija dekretom. Za Bosnu i Hercegovinu to znači povratak njezinu stvarnom okviru – Daytonskom ustavu, koji priznaje tri konstitutivna naroda i složenu strukturu kompromisa, što, naravno, mnogima neće biti po volji.
