Dražena Klarić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša: Poginulo je 125 branitelja i civila, 10 tisuća prognanih, porušenih i opljačkanih domova, srušenih crkava…
Početak studenoga za Hrvate Vareša nakon rata jedno je od najtežih razdoblja u godini. U sjećanje se vraćaju strah i neizvjesnost koje su doživjeli početkom studenoga 1993. godine kada su protjerani sa svojih ognjišta, njih oko 10 tisuća, krenuvši bez ičega na put sa samo jednim ciljem, spasiti svoje i živote svojih najbližih, piše Večernji list BiH.
Da je sjećanje na početak studenoga 1993. godine i nakon 32 godine još itekako živo, potvrđuje nam Dražena Klarić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša, koja je, poput većine prognanih Varešana, spas pronašla u Kiseljaku i Kreševu, odnosno u to vrijeme područjima Lepeničke doline koji su bili pod kontrolom HVO-a.
Teške životne priče
– S dvoje djece, starijim sinom od devet godina i mlađim koji je imao samo devet mjeseci, poput mnogih, preko teritorija pod kontrolom Vojske Republike Srpske tražila sam spas. Tri smo noći proveli na planini, na otvorenom, do polaska put Kiseljaka i Kreševa – kazuje nam Dražena Klarić.
Suprug Goran poginuo je 8. studenoga 1993. godine s još 34 hrvatska branitelja te će se i ove godine, na ovaj datum koji pada u subotu (danas), okupljanjem i molitvom u Višnjićima u 13 sati obilježiti Dan sjećanja.
– S obilježavanjem obljetnice progona i zločina počeli smo na Dušni dan, kada je i počeo naš egzodus. Ove smo godine imali misu na taj dan u staroj crkvi u Varešu, a u subotu, na dan kad je poginulo najviše hrvatskih branitelja, 35, obilježit ćemo Dan sjećanja. Ovih dana sjećamo se svih 125 poginulih branitelja i civila, 10 tisuća prognanih, ali i naših porušenih i opljačkanih domova, srušenih crkava – kazuje nam Dražena Klarić.
Hrvate Vareša koji su u studenome 1993. godine protjerani, ubijani, sustavno opljačkani, a njihovi domovi i bogomolje do temelja porušeni, 32 godine poslije nekažnjeni zločini obavijeni šutnjom bole jednako kao i sjećanje na njih. Za razliku od zločina nad Bošnjacima u Stupnom Dolu, zločini nad Hrvatima Vareša, koji su bili daleko većih razmjera, a dogodili su se prije i poslije onoga u Stupnom Dolu, ostali su nekažnjeni.
Među njima i jedna od prvih i najtužnijih epizoda rata u Varešu, zločin u Kopijarima, iz kojih su svi stanovnici protjerani, šestero civila je masakrirano, a sve su kuće opljačkane i porušene. Zločin u Kopijarima, koji su i danas sablasno pusti jer uvjeta za povratak nema, događa se 18. listopada, pet dana prije zločina nad Bošnjacima u Stupnom Dolu.
Napadom na Kopijare Armija BiH počinje s planom etničkog čišćenja Vareša od Hrvata, koji su prije rata bili većinsko stanovništvo u ovoj općini. Nakon Kopijara, sustavno se etnički čiste i druga sela, Duboštica 30. listopada, potom Vijaka pa Diknjići, 2. studenoga Planice, Perun i Karasovina te 5. studenoga 1993. Donja i Gornja Borovica, koju nitko nije branio niti je pružao otpor jer selo nije imalo nikakve strateške važnosti.
U svim vareškim selima kroz koje je prošla Armija BiH, osim spaljenih i opljačkanih kuća te porušenih katoličkih sakralnih objekata, ostaju krvavi tragovi zločina počinjenih nad onima koji se zatekli u svojim domovima.
Pripadnici Brigade HVO-a Bobovac, nemoćni pred tri korpusa Armije BiH, sarajevskim, zeničkim i tuzlanskim, povlače se na Daštansko, gdje jedna pukovnija Brigade ostaje cijelo vrijeme rata, u enklavi u kojoj je bio i dio civilnog stanovništva. Zločini tamo gdje su Hrvati ostali nezaštićeni se nastavljaju, po selima, ali i gradu, nad zarobljenicima se vrše svakodnevne torture.
Dio je ovo teške slike o ratnom egzodusu i stradanjima vareških Hrvata koji teško dopiru do javnosti, nekažnjenih zločina o kojima se šuti i koji su kao takvi otvorena rana koja krvari i nakon 32 godine zbog nepravde i dvostrukih mjerila po kojima se od zločina u Varešu zna samo za one počinjene nad Bošnjacima.
Stanje u Varešu i njegovoj okolici opisao je i vareški župnik fra Mato Topić u svojoj knjizi “Otpor, pad i povratak”, koja je svjetlo dana ugledala prije tri godine, a u kojoj dokumentira činjenicu da je kudikamo veći zločin učinjen nad Hrvatima u Varešu negoli nad Muslimanima, odnosno Bošnjacima, u Stupnom Dolu.
Traže jednak tretman
– Zašto se o zločinima nad Hrvatima Vareša šuti sve ove godine, kad i naše žrtve vape za pravdom i istinom? Mi, članovi obitelji, nećemo dopustiti da zločini padnu u zaborav, prenosimo sjećanja i na našu djecu koja su odrasla bez očeva, na unuke. Zločini nad Hrvatima u Varešu i nakon 32 godine opominju da svaka žrtva mora biti jednaka i zaslužuje pravdu – zaključuje Dražena Klarić, supruga poginulog branitelja i predsjednica udruge koja okuplja obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša.
Koliko će još godina pitanje koje postavljaju vareški Hrvati biti bez odgovora, znaju oni koji o zločinima šute i odbijaju ih procesuirati!
