Izložba slika Zorana Crnčevića “Dodir” održati će se u utorak, 18. studenoga 2025. u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače s početkom u 19 sati.
“U potki slikarskog opusa Zorana Crnčevića stoji proces. Iako primarno po stečenom akademskom zvanju kipar, Crnčević istražuje medij crteža, prostornu instalaciju, skulpturalnost, fotografiju i multimedijalnu formu performansa. Izložba pod nazivom „Dodir“ sublimat je navedenih formi vizualnih umjetnosti. Proces odnosno procesna umjetnost odnosi se u djelima Zorana Crnčevića na vrijeme linearnog kretanja boje od vrha ka dnu slikarskog platna. Inicirana „dodirom“ boja se kreće niz platno gravitacijom te ostavlja trag putanje u formi kolorističnog crteža.
Crnčević repeticijom kreira proces kretanja boje po slikarskom platnu stvarajući niz linija kroz koje se nazire podslikani sloj slike. Za podslikani dio slike autor navodi kako simbolizira živopisnost boja urbanističkih konglomerata u Latinskoj Americi. Linearne strukture koje se vertikalno protežu na simboličkim „fasadama“ odražavaju svojevrstan red likovnog poretka slike. U drugom dijelu ciklusa boja ponire ka platnu slobodnim padom, tzv, „dripping“.
Proces je dinamičniji s puno više geste. Boja se više ne oslanja na platno nego se na njemu manifestira u formi mrlje te kretnjom autora tvori linearne strukture različitih pravaca i putanja. U oba slučaja svjedočimo posljedicama sporijeg ili dinamičnijeg procesa tvorbe umjetničkog djela, „dodira“. Namjera autora u smislu tehnike, odnosno likovne strukture djela, odnosi se na postizanje efekta tuša ili akvarela pri korištenju uljanih boja, lazurno u tehničkom smislu. Jedna od polazišnih osnova namjere autora je da kroz opus manifestira tekuće stanje vode, inspirirano literaturom Gabriela Garcie Marquez-a.
U simboličkom smislu namjera autora jeste prikazati različitosti književnih stilova i tematika spisatelja Latinske Amerike (surealno, mistično) u kontrapunktu s književnim „ambijentom“ spisatelja Europe odnosno jugoistočne Europe (tama, propadanje, realizam). Osim literature, inspiracija za ciklus „Dodir“ odnosi se na autorove fotografije vode, točnije na fotografije biljaka ispod površine vode. Biljke gledane kroz bistru vodu, doimaju se surealnim, kao kroz neki čarobni filter promatran svijet koji teče i preko kojega se teče. Ciklus „Dodir“ živopisno prikazuje svijet vode, močvare, floralnost i kolorit južnoameričke džungle.
Ono što u postavu izložbe „Dodir“ posebno plijeni pozornost jeste miris paljevine i crnina spaljenih ploha drveta. Otvorenim plamenom spaljene iverice periodično raspoređene u prostoru prekidaju postav i estetiku kolorističkih gesti. Ugarci crnila po riječima autora prekidi su stvarnosti, sociološki i egzistencijalistički…” (Dalibor Nikolić)
Kratka biografija
Rođen sam 1974. godine u Banjoj Luci, srednje velikom gradu u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Bio sam uspješan u školi, a kako su se osamdesete bližile kraju, moj otac je vjerovao da sam na pravom putu da postanem inženjer elektrotehnike, što je tada smatrano prestižnim zanimanjem u zemlji vođenoj marksističkom dogmom i autoritarnom partijskom upravom. Međutim, ispostavilo se da su komunisti koji su vodili zemlju nakon Titove smrti ideološki bili bliži fašizmu nego marksizmu. Kao tinejdžera, raspad Jugoslavije doživio sam kao veliki šok. Nakon godina komunističke indoktrinacije i vjere da stariji i partijsko rukovodstvo znaju sve, izgubio sam vjeru u budućnost i bolje sutra. Nesposoban da prihvatim prelazak društva na etničku mržnju i tribalizam, borio sam se nekoliko godina, provodeći vrijeme čitajući knjige i interesirajući se za fotografiju.
1993. godine, dok je građanski rat u Bosni bio u punom jeku, moj otac me obeshrabrio da napustim Bosnu i pobjegnem od rata, pa sam u julu 1994. regrutovan u vojsku. Proveo sam godinu i pol u vojsci, srećom preživjevši ratne traume. Kad je rat u Bosni završio u decembru 1995., otpušten sam iz vojske. Nedugo zatim, počeo sam pohađati časove crtanja i sculpture kod akademskog vajara Slobodana Dragaša, te se ponovno angažirao u fotografiji. U oktobru 1997. preselio sam se na Kosovo kako bih započeo studije umjetnosti na Fakultetu umjetnosti u Prištini. Nedugo nakon završetka prve akademske godine, izbio je rat na Kosovu i bio sam prisiljen pobjeći, prvo u Beograd, a zatim u Veliku Britaniju, gdje sam diplomirao na Wimbledon College of Art, University of the Arts London, u junu 2003. Za vrijeme studija, dobio sam podršku od članova Kraljevskog društva kipara, a 2003. godine počeo sam raditi za Archgallery u Islingtonu, London, gdje sam pomagao u kuriranju izložbe MA studenata Goldsmiths College of Art, London.
Vratio sam se u Bosnu i Hercegovinu u jesen 2004. i osnovao umjetnički kolektiv RACE s grupom istomišljenika iz Banje Luke. U narednih osam godina predstavili smo nekoliko avangardnih instalacija i performansa lokalnoj publici, usko surađujući s Muzejom savremene umjetnosti i Gradom Banja Luka. U oktobru 2006., KulturKontakt Austrija dodijelio mi je tromjesečnu umjetničku rezidenciju u Beču, a 2015. godine moj rad je predstavljen u KulturKontakt Art magazinu. Moji radovi su dio kolekcija Trinity Laban Conservatoire i Muzeja savremene umjetnosti u Banjoj Luci. Fotografije mojih recentnih slika objavljene su u časopisima Wotisart i Into the Void 2019. godine, te u Art Reveal Magazine u februaru 2020.
