Jedne mostarske noći zauvijek je zatvorila oči jedna prekrasna djevojka plava

Jedne mostarske noći,
zauvijek je zatvorila oči,
jedna prekrasna djevojka plava,
koja sigurno u raju već sada spava.
Od smrti je bježala,
bježeći oko sebe gledala,
vjerojatno se i derala,
jer je nečiju pomoć čekala.
Čekajući ubijena,
još jedna žena,
prijateljica, sestra, kćerka, unuka,
još jedna smrt kao najglasnija poruka.
Da ne može ovako više,
da se o smrti žena svakodnevno piše,
da nečija majka u tišini svog doma suze briše,
jer joj dijete ubiše.
Djevojko plava,
anđele mali,
oprosti nam što smo još jedan ispit pali,
što smo te izdali.
I zato sada, obećajmo jednoj majci,
svi profesionalci, policajci i intelektualci,
genijalci i čarobnjaci, kriminalci i učenjaci,
Da će svaka majka svoje dijete u krilu uspavati,
da ćemo ubojice kažnjavati,
da ćemo probleme naglas izgovarati,
da sve ijednu ubijenu ženu nećemo zaboravljati.
Mirno i sigurno Nebo ti bilo,
naša nebeska vilo.
Josip Milanović / Piso J