Kada je Europska unija u ožujku 2024. otvorila pristupne pregovore s Bosnom i Hercegovinom, u diplomatskim krugovima prevladavao je tihi optimizam.
Možda prvi put nakon dugo vremena činilo se da bi zemlja, opterećena složenim ustavom, fragmentiranim institucijama i dugogodišnjim političkim sukobima, mogla dobiti zamah.
No, europske integracije – barem u verziji iz 2024. – ne počivaju na obećanjima već na mjerljivim transformacijama.
Upravo zato je Reformska agenda predložena bosanskohercegovačkim vlastima više od tehničkog dokumenta: to je test političke zrelosti i sposobnosti zemlje da konačno izađe iz začaranog kruga tranzicije.
Na 159 stranica detaljnih mjera, rokova i ciljeva, dokument precizno ocrtava što se očekuje od BiH kako bi postala europska država ne samo u smislu retorike, već i u smislu arhitekture institucija – od pravosuđa do energetike, od digitalnog sektora do obrazovanja.
Ono što ga čini posebnim jest činjenica da, po prvi put, europski zahtjevi nisu fragmentirani: sve je na jednom mjestu, u jednoj shemi, s jednim temeljnim ciljem – pretvoriti Bosnu i Hercegovinu u zemlju koja može funkcionirati bez stalnih izgovora.
Vladavina prava
U središtu Agende je stari problem BiH: institucije koje bi trebale jamčiti vladavinu prava, ali često vode beskrajne postupke bez rezultata. Europska unija traži nešto što zvuči jednostavno, ali u Bosni i Hercegovini je gotovo revolucionarno – neovisno, profesionalno i odgovorno pravosuđe.
Dokument zahtijeva novu verziju Zakona o VSTV-u, stroge procedure integriteta za suce i tužitelje te donošenje Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine u skladu s preporukama Venecijanske komisije.
Ali promjena pravila nije dovoljna: EU traži dokaz da pravila funkcioniraju. To uključuje snažniju borbu protiv korupcije, posebno na visokoj razini, ali i potpuno novi model suradnje između policijskih agencija i tužiteljstava u borbi protiv organiziranog kriminala. Ideja nije samo procesuirati kriminal, već razbiti sistemsku strukturu koja ga štiti.
Istovremeno, europska agenda stavlja poseban naglasak na pitanje slobode medija, borbu protiv govora mržnje i zaštitu manjina – sve elemente koji nisu “dodaci” u europskoj arhitekturi, već dokaz civilizacijske pripadnosti.
Energija i klimatske promjene
Bosna i Hercegovina ulazi u pregovore kao jedna od energetski najovisnijih zemalja o ugljenu u Europi. U vrijeme kada EU teži potpunoj klimatskoj neutralnosti do 2050. godine, BiH se suočava s izborom: ili započeti dekarbonizaciju sada ili odgoditi desetljećima – s posljedicama za gospodarstvo i pristup europskom tržištu.
Reformska agenda predviđa duboki zaokret: liberalizaciju tržišta električne energije i plina, formiranje tržišnih operatora (NEMO), uvođenje sustava trgovanja emisijama ETS do 2030. godine i ubrzano zatvaranje starih termoelektrana.
Ali ono što je možda još važnije – EU zahtijeva da se tranzicija ne odvija na štetu radnika, posebno u rudarskim regijama. Zato Agenda predviđa mjere prekvalifikacije, podršku poduzetništvu i programe regionalnog razvoja kako bi se izbjegao društveni kolaps koji su neke europske zemlje doživjele.
Digitalna transformacija
Ako postoji područje u kojem BiH vidljivo zaostaje za Europom, to je digitalni sektor. DESI indeks pokazuje ogromne razlike: u pokrivenosti širokopojasnim internetom, 5G infrastrukturi, digitalnim uslugama i kibernetičkoj sigurnosti.
Zato Agenda reformi gura zemlju u potpunu digitalnu reorganizaciju: razvoj sigurnih mreža, ubrzanje implementacije 5G, stvaranje jedinstvenog okvira za e-upravu i uspostavljanje snažnih institucija za kibernetičku sigurnost po uzoru na europsku NIS2 direktivu.
Ako se reforme provedu, građani bi prvi put mogli imati funkcionalne elektroničke dokumente, digitalne procedure i javne usluge koje ne ovise o šalterima i žigovima. To je civilizacijski skok na koji Bosna i Hercegovina čeka već desetljeće.
Tržište rada
Demografija je tiha kriza Bosne i Hercegovine. Niska stopa fertiliteta, odlazak mladih i masovna neusklađenost između obrazovanja i tržišta rada stvorili su situaciju u kojoj poslodavci traže radnike koje škole ne proizvode, dok tisuće mladih odlaze jer ne vide perspektivu.
Dnevni red zahtijeva temeljnu modernizaciju: proširenje dostupnosti predškolskog obrazovanja (trenutno najniže u Europi), usklađivanje nastavnog plana i programa s potrebama tržišta, jačanje stručnog obrazovanja te potpuno uvođenje programa Jamstva za mlade – europskog modela koji jamči da nijedna mlada osoba ne smije ostati bez ponude za posao, obuku ili daljnje obrazovanje.
Osim toga, uvodi se usklađivanje naknada za porodiljni dopust na državnoj razini i uvođenje “socijalne iskaznice” – alata koji bi prvi put omogućio da socijalna pomoć ide onima kojima je stvarno potrebna.
Kraj jedne ere
Danas se Bosna i Hercegovina nalazi na 90. mjestu po lakoći poslovanja – najgore u regiji. Fragmentirana birokracija, različiti propisi između entiteta i kantona, parafiskalni nameti i neučinkovita javna poduzeća čine poslovanje teškim i često obeshrabrujućim.
Program reformi to želi promijeniti – ne kozmetički, a ne strukturno. Predviđen je jedinstveni sustav registracije tvrtki u cijeloj zemlji, usklađivanje propisa, smanjenje administrativnih prepreka, otvaranje tržišta usluga i proizvoda te profesionalizacija upravljanja javnim poduzećima koja godinama proizvode dugove umjesto profita.
U modernom europskom modelu javna poduzeća nisu politički plijen, već ekonomski resurs – što je možda i najveći ideološki izazov za Bosnu i Hercegovinu.
Što sve to znači?
Reformska agenda ne nudi čarobne recepte. Ali nudi nešto što BiH dugo nije imala – jasan, mjerljiv i europski verificiran plan modernizacije. Ne idealizira situaciju, ne skriva probleme i ne zaobilazi politička žarišta. Ona kaže: što, kako i do kojeg roka se mora učiniti da bi Bosna i Hercegovina postala ozbiljna zemlja.
Ako se ovaj plan provede, Bosna i Hercegovina bi mogla napraviti najveći institucionalni skok od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Ako se odbije – Europa će krenuti dalje, a Bosna i Hercegovina će ostati u tranzicijskoj magli koja traje već trideset godina.
