“Zvanično ne smijemo imati zarobljenika, tajno ekstremni dio da se likvidira”, rečenica je iz ratnog dnevnika Dževada Mlaće koja potvrđuje kako je on, kao predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, imao ključnu ulogu u odvođenju i likvidaciji hrvatskih ratnih zarobljenika u Bugojnu u ljeto i jesen 1993.
Izdvojeno nekoliko rečenica
Uz ovu, u nastavku suđenja pred Sudom BiH tužitelj Mladen Vukojičić iz dnevnika je izdvojio još nekoliko rečenica. U jednoj od njih, koju je Mlaćo zapisao 22. srpnja 1993. nakon 15. izvanredne sjednice, konstatira da se odluke, radi ekspeditivnosti, mogu donositi i bez zasjedanja Ratnog predsjedništva. Bilo je to vrijeme početka provedbe plana etničkog čišćenja u kojem je iz Bugojna protjerano više od 15.000 Hrvata. Kao dokaz izdvojene su još dvije rečenice: “Ekstremisti da se izdvoje i nikom ne predaju” te “Bojovnike odvesti u KPD Zenica, a ekstremni dio zadržati u Bugojnu”. Ratni dnevnik Dževada Mlaće dio je dokaza koji su izuzeti 16. travnja 2007. u pretresu. Suočena s nepobitnim dokazima, Mlaćina odvjetnica Sabina Mehić postavila je pitanje zakonitosti zapisnika koji su sastavljeni nakon pretresa. “Pretres je izvršen po nalogu Suda BiH, a zapisnik je potpisao sam Mlaćo”, odgovorio joj je tužitelj. “U pitanju su jako slabe primjedbe obrane jer Mlaćin je dnevnik korišten kao zakonit dokaz i u drugom postupku”, kaže Bruno Božić, pravni zastupnik oštećenih u ovom predmetu, ratnih zarobljenika i obitelji.
Dio njih u sudnici je pratio čitanje dnevnika ne skrivajući emocije jer u pitanju su zapisi čovjeka koji je odlučio o sudbini njihovih najbližih i njih. Posebno im je teško bilo slušati da je Mlaćo zarobljene Hrvate koji su likvidirani opisao kao ekstremiste. “To su bili mladići koji su branili svoj narod, najprije od srpske agresije, ne sluteći da će im nakon toga, u to vrijeme Muslimani zabiti nož u leđa. Bili su djeca od 19 ili 20 godina, koja su ubijena, među njima i moji prijatelji Ivo te Niko Miloš”, kaže Marinko Šimić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Bugojna.
“Među odvedenima i likvidiranima bili su i školovani ugledni ljudi koji su nešto značili u Bugojnu. Pronalazak tijela četvorice njih prije pet godina dokaz je da je netko stajao iza tog zločina”, dodaje Marijo Mostarac, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Bugojna. To što se ugledne predstavnike bugojanskih Hrvata koji su nasilno odvedeni iz logora i likvidirani naziva ekstremistima, zaboljelo je i Dijanu Strujić, predsjednicu Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna i suprugu jednog od nestalih logoraša Mihovila Strujića. “Po čemu je moj muž bio ekstremist? Voljela bih to pitati Mlaću!”, kazala je Dijana Strujić.
No, Mlaću ne samo da se ne može ništa pitati, on se, izlazeći iz zgrade Suda BiH, doslovno skrio iza odvjetnika i pratitelja, ne dopuštajući ni da ga se fotografira. I Mlaćo i Cikotić, koji je u sudnicu doveden iz pritvora jer je na izdržavanju kazne zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, bili su vidno raspoloženi i nasmijani, bez trunke suosjećanja za žrtve. “Oni se nama smiju u lice i to je, po meni, nedopustivo”, kazao je Šimić. “Pitam se je li prekasno, previše je vremena prošlo”, kaže Strujić. Iako je od počinjenja djela, nasilnih odvođenja i likvidacija hrvatskih ratnih zarobljenika u Bugojnu, za što se sudi Mlaći i Cikotiću, prošlo više od 32 godine, ovaj važan dio plana etničkog čišćenja Bugojna ratni je zločin koji kao takav ne zastarijeva. Tužiteljstvo BiH predočilo je nekoliko stotina dokaza kojima želi potvrditi da su Mlaćo i Cikotić bili glavni kreatori i nalogodavci zločina, čiji su važan dio bili logori za Hrvate u kojima su mnogi mučeni do smrti.
Uskoro i Cikotićev dnevnik
U nastavku suđenja bit će predočen i dnevnik Selme Cikotića, dokumenti o okolnostima izbijanja sukoba Armije BiH i HVO-a u Bugojnu, certifikat o razmjeni 294 zarobljenika u ožujku 1994., zapisnici sa sastanaka SDA Bugojna i okolnih općina, dopisi prema središnjici stranke u Zenici te niz drugih dokaza. Među njima je i zapisnik o ekshumaciji i identifikaciji četvorice od 21 nasilno odvedenog logoraša iz Bugojna – Zorana Galića, Franje Jezidžića, Dragana Miličevića i Ante Markulja, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u ljeto 2020. godine na Rostovu. Tijela žrtava nepobitan su dokaz zločina, a suđenje Mlaći i Cikotiću trebalo bi dati odgovore kako su likvidirani, ali i gdje su tijela preostalih 15 nasilno odvedenih logoraša za kojima se još uvijek traga. Nastavak suđenja zakazan je za 16. prosinca.
Vecernji list
