Vladislav Prskalo, predsjednika Šahovskog kluba Čapljina: “Naše šahistice prvakinje su Šahovskog saveza HB – Sanja Bilić na prvoj, Ruža Raič na drugoj i Marija Brajković na trećoj tabli”.
Narodna poslovica “Jedna lasta ne čini proljeće” u slučaju Šahovskog kluba Čapljina baš i ne pije vode. Naime, prije 15-ak godina Vladislav Prskalo, međunarodni majstor i zaljubljenik u šah, pokrenuo je taj sport iz potpune apstinencije, piše Večernji list BiH.
U međuvremenu se dogodilo dosta toga, a opisujući trenutačno stanje, Prskalo, inače predsjednik kluba, kaže:
– Mi smo trenutačno, a mislim da će tako i ostati, u vrlo dobrom stanju. Imamo nekoliko naših igrača, spomenut ću Sanju Bilić i Zvonimira Karlovića, koji nisu samo šahisti nego vode i školu šaha na novi, suvremen način. Uz njih dvoje, u Čapljini imamo zavidan broj mladih šahistica i šahista. Nedavno smo imali turnir u OŠ Vladimira Pavlovića u Čapljini, šah je igralo 80 djece. To su samo oni koji su mogli, a onih koji su htjeli igrati bilo je više od stotinu. Nedavno smo imali i kadetski blagdanski turnir u OŠ u Višićima s 44 sudionika. To je nešto nevjerojatno, djeca vole šah i znaju ga igrati i bez kluba. No, može se pravilno igrati tek kada se odradi škola šaha – kaže nam Prskalo.
Iznenađuju nas podaci o brojnosti mladih koje zanima šah, stereotip je da se oni vrte samo oko mobitela i igrica?
– Djeca se bave i drugim stvarima, među ostalim, zanima ih i šah. Prije spomenutih imali smo jedan turnir osnovaca u Višićima, koji je također naišao na veliko zanimanje djece.
Uz Čapljinu, obuhvatili ste i Višiće?
– Upravo tako, kako zbog popularizacije šaha tako i zbog prostorija koje imamo u Čapljini, nisu više adekvatne. Sada ne možemo organizirati turnir u našim prostorijama zbog velikog zanimanja. S jedne strane to je dobro, a s druge stvara nam i probleme, međutim, nekako se u svemu tome snalazimo.
Ljetos ste bili uspješni na prvenstvu Šahovskog saveza Herceg Bosne u Neumu.
– U načelu mogu reći da smo jedan od boljih klubova na ovim prostorima, a u ženskom šahu smo najbolji. Naše šahistice prvakinje su Šahovskog saveza HB. To su krasne djevojke, treba ih istaknuti – Sanja Bilić na prvoj, Ruža Raič na drugoj i Marija Brajković na trećoj tabli. Imamo još nekoliko njih koje čekaju svoju priliku.
Kada ste se prihvatili oživljavanja kluba, jeste li mislili da će ženska ekipa biti uspješnija od muške, istina, kod dama je manja konkurencija?
– Manja konkurencija prilika je za žene, ali je uistinu iznenađenje, i meni osobno, da je Čapljina prvak u ženskom šahu na ovim prostorima.
Na turniru Lipanjske zore koji organizirate odziv je velik?
– Taj je turnir postao već tako popularan da je problem zadovoljiti sve zainteresirane. Mi i s malim financijskim sredstvima, skromnim nagradnim fondom, već imamo više od 100 igrača, zanimanje je i mnogo veće pa ih na kraju moramo zaustaviti, staviti rampu da primamo samo određeni broj. Razlozi takvu zanimanju, po meni, su dobra organizacija i dobro raspoređen nagradni fond za sve igrače, a ne samo da pobjednik pokupi nagradu te fin ambijent u Počitelju.
Kako biste opisali stanje šaha na području Hercegovine?
– Uistinu je oživio, ali ne još onako kako bi trebao. Uz Čapljinu, imamo Čitluk, koji je postao jedan od vodećih klubova u dječjem šahu, potom Ljubuški, Široki Brijeg… Surađujemo i s Metkovićem.
Značajan broj mladih šahista Čapljine ima u FIDE-u registrirane rejtinge. Od Vladislava Prskala doznali smo i da ga je po rejtingu Zvonimir Karlović već prestigao, kao i Emir Lizde, šahist srednje generacije.
