Kosio je i čistio dok su mostarska komunalna poduzeća “spavala”, i to potpuno besplatno. Ahmetoviću je potrebna naša pomoć jer već godinama vodi iscrpljujuću pravnu borbu, nakon što mu je općina oduzela djedovinu, uključujući kuću obnovljenu donacijama.
Mujo Ahmetović je dobro poznato lice u Mostaru. Godinama poštenim i teškim radom prehranjuje obitelj. Bez stalnih prihoda radio je sve što je mogao – kosio travu, čistio smeće, kopao i obavljao razne fizičke poslove, često s doniranim trimerom. Kosio je i čistio Mostar dok su mostarska komunalna poduzeća “spavala” – i to često potpuno besplatno.
Ahmetoviću je sada potrebna pomoć jer već godinama vodi iscrpljujuću borbu s institucijama. Naime, oduzeta mu je kuća i zemljište u općini Jezero u Republici Srpskoj. Riječ je o donaciji i imovini za koju posjeduje urednu dokumentaciju. U razgovoru za Bljesak iznio je detalje slučaja za koji tvrdi da, nažalost, nije usamljen.
Nema gdje doći
Ahmetović navodi kako se obiteljska kuća i zemljište u Jezeru nalaze u vlasništvu njegove obitelji stoljećima te da je riječ o djedovini na kojoj su živjeli i umrli njegovi preci, a koja mu je ostala u zakonitom naslijeđu.
“Prije rata 1992. godine živjeli smo na tom imanju. Nakon rata povratak nije bio moguć jer je sve bilo potpuno uništeno. Godinama kasnije dobio sam donaciju za obnovu kuće po sustavu ‘ključ u ruke’, koja je glasila isključivo na moje ime – Mujo Ahmetović. Donaciju sam prihvatio kako bih se vratio na svoje ognjište, a potom sam dodatno uložio sav svoj novac kako bih kuću osposobio za život”, pojašnjava.
Posebno potresan dio njegove priče odnosi se na obiteljsko groblje koje se nalazi iza kuće i bilo je u privatnom vlasništvu. Ističe kako mu nije oduzeta samo kuća, nego i ono što za njega ima neprocjenjivu vrijednost – obiteljsko mezarje udaljeno svega dvadesetak metara, u kojem su pokopani njegovi preci.
I sam je ulagao novac u obnovu kuće
“Danas ne mogu ni obići grobove svojih umrlih bez velike boli, jer gledam kako je ono što je moje postalo tuđe. Moji preci ostavili su mi to u amanet, a ja, nažalost, svom djetetu nemam što ostaviti. Ovdje nije riječ samo o kući – riječ je o pravdi, dostojanstvu i pravu na vlastito naslijeđe”, govori Ahmetović.
Dodaje kako je sam popravljao oštećene spomenike, pozivao majstore i ogradio groblje kako bi ga zaštitio.
U kuću je, kaže, uložio gotovo 10.000 eura.
“Kuća je bila pod pločom, a oni su rekli da je moram srušiti da bih uopće mogao graditi. To sam i učinio. Općinski bager je rušio, plaćao sam odvoz materijala, boravak dolje… Mjesec dana sam svaki dan bio tamo. To su ogromni troškovi”, navodi.
Posebno naglašava da mu nije ostavljena mogućnost žalbe.
Općina oduzela kuću obnovljenu donacijama
Iz dokumenata koje je ustupio našem portalu vidljivo je da je kuća obnovljena na temelju valjanog tripartitnog ugovora iz 2010. godine, koji su potpisali Ahmetović, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske i Općina Jezero.
Mujina kuca
Ugovorom je izričito utvrđeno da je riječ o povratku u vlastiti dom, a Općina Jezero preuzela je obvezu osigurati potrebne dozvole i pomoći u utvrđivanju vlasništva.
Posebno je važan članak 5. tog ugovora, kojim se Općina obvezala besplatno izdati sve potrebne dozvole te osigurati dokaz o vlasništvu nad nekretninom, bilo putem izvoda iz katastra ili mape, ili, ako vlasnik nije upisan, pomoći u utvrđivanju vlasničkog statusa.
“Meni su oduzeli kuću i zemlju kao bespravne, iako je riječ o donaciji. Razumijete, ne možete vi nekome kao država jednostavno uzeti kuću, gdje god ona bila. Postoji ugovor. Taj ugovor glasi na moje ime, sve je jedan kroz jedan, čisto vlasništvo”, navodi Ahmetović.
Posebno je problematično što ga nitko o oduzimanju nije obavijestio, a na dodatno pitanje je li dobio ikakvu obavijest, odgovara: “Ne. Sud u Mrkonjić Gradu dao je tu kuću u vlasništvo općini Jezero.”
Djedovina mu je ponuđena na korištenje
Kako tvrdi, sudski postupak vođen je bez njegova sudjelovanja.
“Nitko me nikada nije pozvao na sud. Ja sam sam otišao, svojevoljno, samo da bih dobio papir za priključak struje”, navodi i pojašnjava kako je imao pravo na priključak do 52 metra, po principu “ključ u ruke”, ali da se postupak razvlačio mjesecima.
“Sedam ili osam mjeseci govorili su kako nemaju kablova, da nemaju materijala, da nemaju ovo ili ono”, govori.
Da stvar bude gora, Općina Jezero mu je, kako tvrdi njegovu vlastitu imovinu ponudila na korištenje.
“Rekli su mi da mi mogu ponuditi kuću na korištenje. Zamislite to – da vam netko ponudi vaše vlastito vlasništvo na korištenje”, govori Ahmetović i pojašnjava kako trenutno živi u Mostaru u stanu koji mu je dan na korištenje.
Ombudsman potvrdio povredu prava na dom
Zbog svega se obraćao brojnim institucijama, među ostalim i Instituciji ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Preporuka Ombudsmana iz 2015. godine potvrdila je da Općina Jezero nije ispunila ugovorne obveze te da je došlo do povrede prava na dom Muja Ahmetovića.
Ahmetović kaže kako više nema financijskih mogućnosti za nastavak pravne borbe.
“Sada bih trebao angažirati odvjetnika, ali odavde nijedan odvjetnik ne želi ići tamo. Morao bih uzeti odvjetnika ondje, a svaki put kada je zakazano ročište, sedam ili deset dana morao bih i sam dolaziti. To financijski ne mogu izdržati”, govori.
Zbog svega navedenog obraća se javnosti s molbom za financijsku pomoć kako bi mogao angažirati odvjetnike i pokušati ostvariti svoje zakonsko pravo.
Treba našu pomoć
“Svjestan sam da vam to ne mogu uzvratiti materijalno. Mogu ponuditi samo iskrenu zahvalnost i dovu, ali i to bi za mene značilo nadu da pravda ipak postoji”, poručuje Mujo.
Za sve koji mu žele pomoći, Ahmetović je naveo podatke za uplatu:
UniCredit Bank Broj računa: 3385402500069266
Adresa: Zalik 10, Mostar
Swift za uplate iz inozemstva UNCRBA22
Broj telefona: 063 128 448
“Unaprijed hvala svakome tko se odazove i podijeli moj apel”, poručio je Mujo Ahmetović, u nadi kako će njegov slučaj dobiti institucionalni i pravni epilog.
Dok su drugi spavali, Mujo je čistio Mostar
Mujo Ahmetović poznat je Mostarcima od ranije. Još 2021. godine objavljena je priča o njemu kao čovjeku koji poštenim, teškim radom prehranjuje obitelj. Bez stalnih prihoda radio je sve što je mogao – kosio travu, čistio smeće, kopao i obavljao razne fizičke poslove, često s doniranim trimerom.
Živio je od dnevnih poziva sugrađana, nikada se nije žalio i svaku marku zarađivao vlastitim rukama. Tada je imao malu bebu i bio bez stalnih prihoda, ali nije odustajao.
Često mu se događalo da posao ne bude plaćen, no ni tada nije jadikovao.
“Ako netko ne plati, idem dalje. Glavu gore – bit će sutra. Nudim svoje usluge susjedima, pitam trebaju li nešto pokositi. Ako vidim da ljudi nemaju, onda pokosim besplatno. To je nekoliko maraka goriva, a njima je sigurnije i okoliš ljepši. Moraš biti savjestan prema svom gradu”, govorio je tada.
Kosio je i čistio dok su mostarska komunalna poduzeća “spavala” – često i potpuno besplatno.
Redakcija je o svim iznesenim navodima zatražila očitovanje Općine Jezero, koje ćemo objaviti po primitku odgovora, piše Bljesak.
