Nakon potrage za adekvatnom lokacijom za podizanje eksperimentalnog maslinika, agronom Ivan Čuljak nastanio se na Ligatu kod Ljubuškog, gdje je podigao maslinik.
Ing. Čuljak, vlasnik rasadnika “Čuljak” u Grabovinama kod Čapljine, osim agruma, uspostavio je i proizvodnju sadnica maslina, prvo za izvoz, a zatim i za domaće tržište, gdje kaže da postoji takva potražnja da više nema potrebe za izvozom.
Budući da je maslina u BiH još uvijek mlada grana znanja stečenog u vlastitom masliniku, ing. Čuljak može koristiti u proizvodnji sadnog materijala. Govoreći o projektu, ovaj agronom kaže:
„Zemljište sam dobio pod koncesiju. Ovdje su zasađene sorte za koje smatramo da su se najbolje pokazale na području Hercegovine, duž poteza Čapljine, Ljubuškog pa sve do Posušja. Za nas je ovdje vodeća sorta istarska bjelica, zatim imamo talijanski niz pratećih sorti – leccino, pendolino, frantoio, pa za nas uobičajene sorte – oblica, drobnica, lastovaka i levantinka“, navodi ing. Čuljak nastavlja:
„Pratimo kako se svaka sorta ponaša, već imamo neke rezultate, primjerice sam bio sumnjičav prema sorti Levantine, koja je poznata kao izvanredna sorta kada je u pitanju rodnost i sadržaj ulja, ali ima manu – osjetljiva je na niske temperature. Međutim, kao što vidite u trećoj godini, pokazala se dobrom, dobro je podnosila sve niske temperature do sada. Ne znam može li uspjeti u cijeloj Hercegovini, ali na ovoj lokaciji može. Ovdje je prilično vjetrovito područje, što je vrlo važno za uzgoj maslina da postoji kretanje zraka, da temperatura ne pada, ako nema zraka, ako zrak stagnira, onda nastaju niske temperature.
Vidjet ćemo koje sorte najbolje odgovaraju našoj klimi
– Jeste li tražili upravo ovu poziciju ili se to slučajno dogodilo?
„Tražio sam upravo ovu poziciju, imao sam sreće.“ Ljudi koji upravljaju državnim zemljištem u Ljubuškom došli su mi u susret, mogao sam birati lokaciju i ovim putem im se zahvaljujem.”
-Vi ste pionir u proizvodnji sadnica maslina, jedan od rijetkih.
“Bolje bi bilo da nas je više, onda bi se manje uvozilo, što znači da automatski gubimo radna mjesta i ovdje. Smatram da državne institucije nisu dovoljno učinile da program proizvodnje sadnog materijala općenito, pa tako i maslina, razviju na višu razinu, kako bismo imali dovoljno sadnog materijala za naše maslinare kako ne bi morali kupovati uvozne sadnice upitne kvalitete. Ne govorim to bez razloga, masline napadaju neke opasne bakterijske bolesti poput xylella fastidiosa, koja je prouzročila ogromne štete u Italiji. Imamo zdrave masline i moramo biti jako oprezni da nas bolesti ne dohvate nekontroliranim uvozom“, naglašava ing. Čuljak i dodaje:
„Što se tiče proizvodnje sadnog materijala, ona ne staje, ljudi i dalje traže sadnice i biljke, što je po mom mišljenju opravdano jer se pokazalo da masline u Hercegovini dobro uspijevaju, daju vrhunsko maslinovo ulje. Najvažnije je da su ljudi prihvatili tehnologiju proizvodnje maslina i maslinovog ulja, slijede savjete struke, što je za mene bilo iznenađenje, pridržavaju se propisa i zapravo proizvode vrhunsko maslinovo ulje.“
Da bi projekt bio uspješan, trebalo je osigurati vodu. Iako rijeka nije daleko, ing. Čuljak se odlučio za bušenje, tek na 208 metara, što je duboko ispod razine Trebižata, a posebno mora. Cijeli projekt, koji uključuje i opskrbu električnom energijom, financiran je isključivo iz dobiti rasadnika!
(Radio Čapljina)
