Dobro jutro svima, a “posebno dušobrižnicima” i ” vrijednoj bojna tipkovnici”.
Sinoć jedna mala zemlja površinom, a velika srcem osvoji srebrenu medalju u izrazito jakoj konkurenciji.
Ispali su prije nje i silovitije zemlje, koje su puno naprednije u svemu.
Naročito naprednije u uvjetima za sportaše jer im je omogućeno sve, počevši od dostupnih uređenih dvorana, opreme i u konačnici financijske potpore.
S razlogom ću se osvrnuti na glavne aktere ove lijepe i krasne priče, a to su kršni momci Hercegovci.
Njihov put do zvjezdanog sportskog neba nije bio nimalo lagan.
Naprotiv, bio je trnovit!
Ne znam jesu li oni sanjali da će jednog dana biti na tronu dok su u neuvjetima svake vrste išli još kao dječaci na treninge.
Neki od njih su pješačili po kiši, buri i ledu da odrade svoj trening.
A bura zna biti gadna u Hercegovini.
Stopirali su da bi stigli.
Propuštali su vršnjačke zabave i odricali se mnogo čega, kako bi danas bili gdje jesu.
Njihovi roditelji su uskraćivali nešto sebi, da bi oni mogli imati i posvetiti se sportu.
Oni su vjerovali da mogu!
Sklapali su ruke i podizali glavu ka nebu!
Vjerovali su!
U to su ulagali sebe i “krčili” put, kako bi stigli tu gdje sad jesu.
Među najbolje!
Najbolji se ne rađaš za to se izboriš!!
Puno muke, znoja, truda i odricanja da bi se to postiglo.
Okitiše se medaljama!
Svijet im se divi, a nemaju pojma kako i u kojim uvjetima su trenirali.
Dokazano je da svijet voli pobjednike.
Većina ovih “bojna tipkovnica”-zna!
Zna brate mili sve jer se ovdje u ovoj našoj zemlji “bolje zna što je u susjeda na stolu za ručak, već što je na vlastitom”.
I zamislite, oni “iza tipkovnica” šćućureni i skriveni – omalovažavaju nečiji uspjeh.
Uspjeh kojemu se divi svijet!
Uspjeh koji je mnogima nedosanjani san.
Ti isti “bojovnici tipkovnice” će naći tisuću razloga da omalovaže, podcijene i ocrne nečiji uspjeh.
Što je uspjeh jači – njihov jal je veći.
Ne, nećete ih čuti nikada da govore o sebi i svojim uspjesima.
Ne govore jer nemaju o čemu.
Uspjeh im je tako na društvenoj mreži nešto oblatiti i poniziti i za to od podjednako neuspješnog dobiti “lajk”.
Svatko valjda spram svojim dometom.
Netko na svjetskom tronu, a netko iza tipkovnice.
S toga još jednom iskrene čestitke našim hrabrim rukometašima koji su se lavovski izborili za srebro.
Srebro dijamantnog sjaja.
Na ponos sebi, svojim najmilijima i cijeloj naciji.
Tuđi uspjeh kod uspješnih izaziva divljenje, a kod neuspješnih jal, bijes i ljubomoru.Sjetite se toga svaki put dok čitate komentare po društvenim mrežama.
