Bivši nogometaš HŠK Zrinjski Mario Tičinović koji trenutno nastupa za Vukovar dao je veliki interviju za index, a mi prenoimo dijelove vezane za Plemiće.
Kako je došlo do transfera u Zrinjski?
Bio sam slobodan igrač i opet trenirao s Dugopoljem. Tada je Hari Vukas polagao za A licencu i vodio je tu par treninga. Nakon par dana je preuzeo Zrinjski i odmah me pitao želim li doći. Meni je to na prvu bio šok jer nisam znao ništa o BiH ligi.
Bile su tu i neke priče oko Slaven Belupa, ali više se ne mogu sjetiti što se dogodilo. Uglavnom, htio sam ostati doma, nisam htio daleko. Razmišljao sam da je Mostar na sat i 45 od Splita. Hari me nagovorio da dođem, igrali smo u Europi. Mostar je kao Split u malom.
Pojasnite.
Znači mini Split. Sve isto kao u Splitu, jedino što je manji grad. Svi se znaju i sve znaš. Samo, mi smo svake sezone bili prvaci. Dominacija. Sjećam se kad je trener bio Sergej Jakirović, bili smo peti i onda je on presložio momčad. Navijači su nama tada očitali lekciju i rekli nam da ne izlazimo u grad.
Je li period u Mostaru vama najljepši u karijeri?
S Hajdukom nisam osvojio ništa osim Kupa, a u Danskoj sam bio prvak i jednom smo bili drugi. Zatim sam došao u klub gdje sam počeo osvajati trofeje i normalno je da se osjećaš posebno. To mi je najljepši period u karijeri. A najbolji nogomet sam igrao u Danskoj, tu sam uživao.
Kakva je bila suradnja s Jakirovićem?
Jakir je točno odabrao kakve igrače želi. Sjećam se kad smo bili peti. On je maknuo sve igrače što je smatrao da treba, ostavio je samo karakterne igrače za koje je znao da može iz njih izvući maksimum. I stvarno se tako ispostavilo. Sve je potjerao.
Točno je posložio momčad kako je zamislio. Sačuvao je kostur momčadi, nas 6-7, i samo nadodavao nove igrače. Stabilizirao je klub. Zrinjski se može zahvaliti Jakiru što je napravio takvu selekciju igrača. Njegovi treninzi i metode su sjajne, kao i njegov stožer. Pomoćni trener Marko Salatović, kondicijski trener Marin Ivančić te analitičar Anđelo Roguljić.
Oni su se baš našli. Sjećam se jedne utakmice gdje smo bili loši u prvom poluvremenu, a analitičar je to sve snimao s vrha tribine. Bio nam je slab protok lopte. Na poluvremenu dolazi Anđelo, uključi nam sve na TV i u minutu-dvije pokaže gdje ima slobodnog prostora, gdje ćemo izvlačiti loptu.
U drugom poluvremenu stisnemo gas i stvarno tako bude. Nije slučajno da je Jakir iz Zrinjskog otišao u Rijeku, zatim u Dinamo, Tursku i Hull. Gdje god je bio, napravio je rezultat. Za mene je on jako kvalitetan trener.
Kakav je igrač bio Petar Sučić sa svojih 17 godina u Zrinjskom?
Tada su morala igrati dva mlađa igrača zbog pravila lige, on je dvaput bio na posudbi kod nas. On isto može zahvaliti Jakiru što je napravio ovakvu karijeru. Ako ćemo iskreno, Jakir je u Dinamu maknuo jednog Ademija da bi Sučić dobio priliku. Forsirao ga je.
Kakav je bio na terenu?
Sučić je bio dobar, ali iskreno nikad ne bih rekao tada da će dogurati do Intera i zamijeniti Brozovića u reprezentaciji. Kažem, opet može zahvaliti Jakiru jer je on u njemu vidio nešto što nitko drugi nije. Jako mi je drago zbog Petra, bili smo suigrači.
Po meni je Sučić napredovao tek u Dinamu, iako se i kod nas vidjelo da zna zarolati, dodati, da puno trči. Od njega sam te stvari i očekivao, ali onda je u Dinamu počeo gurati okomite lopte. Nije takav bio u Zrinjskom, ali došao je u kvalitetniju momčad i rastao iz godine u godinu.
Po čemu pamtite europsku utakmicu protiv AZ-a u kojoj ste na poluvremenu gubili 0:3, da bi završilo 4:3?
Oni su na desnoj strani imali Japanca Sugawaru. Taj se non-stop dizao gore. Dosadan lik. Trener Rendulić mi je rekao da će me staviti na krilo i da ću ga pratiti. Krenulo prvo poluvrijeme… Majko mila, mi ne možemo spojiti dodavanje. Nemoguće nešto, ovi se razletjeli po terenu. U životu nisam vidio toliku razliku na terenu, da te netko toliko samelje. Ne možeš doći do zraka.
Što se dogodilo na poluvremenu?
Rekli smo si da nismo zaboravili igrati. Da igramo na svom terenu i da probamo igrati, pa ako se pogriješi, pogriješi. Nema veze. Krene drugo poluvrijeme – cap, cap, cap. Jednostavno, krenula je igrati druga ekipa koje nije bilo u prvom poluvremenu.
Je li to vaša najveća pobjeda u karijeri?
Mogu reći da je najveći preokret. A najveća pobjeda? Što ja znam… Ova 1:0 protiv Dinama s Vukovarom.
Kako je bilo protiv Aston Ville na Villa Parku?
Prvo poluvrijeme smo se stvarno dobro nosili s njima. Čuvao sam Leona Baileyja, protiv kojeg sam igrao i u Belgiji. Nije me nijednom prošao, ali zašto? Zato što nas je trener Rendulić stavio u trojku nazad, a ja sam igrao wing-beka.
Meni je bilo lakše. Zalijepio sam se za njega i nisam mu dao prostora, a imao sam i stopera iza sebe koji me pokrivao. Još sam uspio i dodati Nemanji Bilbiji onu loptu na petercu kad smo imali šansu za vodstvo. Prvo poluvrijeme smo odigrali baš vrhunski. Međutim, u nastavku su nas stisli u 20 metara.
Jeste li imali tremu i kakav je intenzitet protiv momčadi iz vrha Premier lige?
Nije tu bila neka trema, ja sam igrao pred punim stadionima. Prošao sam te stvari. Drugačiji nogomet igraš kad se braniš, drugo poluvrijeme su nas sabili. Stalno je duel, stalne su promjene smjera. I psihički je zahtjevno. Kad igraš napadački, možeš kamo hoćeš, u ovoj utakmici ne.
Tijelo ti se umara jer ne možeš izdržati intenzitet. Izašao sam oko 70. minute, nisam mogao više izdržati jer stalno idu na tebe. To je ogromno opterećenje. Jedan ti utrčava, drugi te dribla, nemoguće nešto. Uhvatili su me grčevi, katastrofa.
Koliko još godina planirate igrati profesionalno?
Igrat ću dok god sam zdrav. Volim nogomet i dajem se na treningu. Kad ne bude tako i kad budem osjećao da nisam pravi na treningu, onda ću prestati. Sad sam ovdje i borit ću se. Trener je taj koji uvijek bira, ali dajem svoj maksimum i samo želim ostati zdrav.
Gdje biste voljeli završiti igračku karijeru?
Stvarno volim Hajduk i volio bih ondje, ali mislim da se više neću vraćati. U Zrinjskom sam proveo šest najljepših godina i mislio sam da ću završiti karijeru ondje, ali neke su se stvari dogodile. No volio bih ondje završiti karijeru.
