Armija BiH u trenutku donošenja ove odluke, gotovo mjesec i pol nakon datuma koji se obilježava kao dan osnutka Armije BiH, još se uvijek nalazila u procesu transformacije iz Teritorijalne obrane u Armiju BiH.
Bivši pripadnici i zapovjednici te politički čelnici bošnjačkog naroda u BiH 15. travnja obilježavaju godišnjicu osnivanja Armije BiH. Ove godine 34. po redu, pozivajući se na 15. travnja 1992. godine, datum kada je, tvrde njezini pripadnici i zapovjednici, osnovana Armija BiH, piše Večernji list BiH.
Međutim, niti u jednom broju Službenog lista Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine nema objavljene odluke o osnivanju Armije BiH, te je uz datum osnivanja potrebno ispitati i legitimitet Armije BiH. Jednostavno, u jednom trenutku, umjesto Teritorijalne obrane BiH, u objavama u Službenom listu iz 1992. godine počinje se koristiti termin Armija BiH, bez pozivanja na broj i datum odluke koja je, zbog svoje važnosti, trebala biti objavljena u Službenom listu RBiH.
Objavljene su tek uredbe kojima se propisuje ravnomjerna zastupljenost pripadnika svih naroda i nacionalnih manjina u sastavu Armije BiH i strukturi zapovjedništva, koja se nikad nije poštovala, te, među ostalim, i Uredba po kojoj postrojbe Hrvatskog vijeća obrane čine sastavni dio Armije RBiH, ukoliko su podređene jedinstvenom zapovjedništvu Armije BiH.
Uredbu o ravnomjernoj nacionalnoj zastupljenosti u zapovjednoj strukturi Armije BiH svojom odlukom od 27. svibnja 1992. godine o postavljanju zapovjednika i zapovjedništva TO-a demantira Predsjedništvo RBiH. Prema ovoj odluci, od ukupno 44 imenovana zapovjednika, 43 su bili Muslimani (97,73 %), samo je jedan bio Srbin (2,27 %), a niti jedan nije bio Hrvat (0,00 %).
Armija BiH u trenutku donošenja ove odluke, gotovo mjesec i pol nakon datuma koji se obilježava kao dan osnutka Armije BiH, još se uvijek nalazila u procesu transformacije iz Teritorijalne obrane u Armiju BiH. Posebno zbunjuje uredba po kojoj sastavni dio Armije BiH čine postrojbe HVO-a koje su joj podređene u sustavu zapovijedanja. Sukob Armije BiH i HVO-a, koji je planuo još u jesen 1992. godine te se rasplamsao 1993. godine u Središnjoj Bosni i dolini Neretve, na terenu pokazuje da je ova uredba bila neprovediva.
U vrijeme najtežih sukoba između Armije BiH i HVO-a u redovima Armije BiH bore se brojni dobrovoljci iz islamskih zemalja koji su u BiH na različite načine, često i kao navodni humanitarci, dolazili preko Republike Hrvatske. S potpisom koji će godinama kasnije biti prepoznat kao potpis islamskih terorističkih organizacija poput ISIL-a, vrše ritualna ubojstva odrubljivanjem glava, poput slučaja Dragana Popovića u selu Orašac u Travniku, gdje su ratne 1993. pripadnici zloglasnog odreda islamskih dobrovoljaca El Mudžahid imali kamp.
Zapovjednik većine odreda El Mudžahid, general Armije BiH i zapovjednik Sedme muslimanske brigade Sakib Mahmuljin, pred Sudom BiH 2022. godine pravomoćno je osuđen na osmogodišnju zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina nad srpskim zarobljenicima u Vozući i na Ozrenu.
Za zločine nad Hrvatima u BiH tek mu se trebalo suditi. Mahmuljin se nije javio radi izdržavanja kazne, navodno je otišao na liječenje u Tursku i otad mu se gubi svaki trag. Ne uspijeva ga pronaći ni Interpol, koji je u studenom 2022. za Mahmuljinom raspisao tjeralicu.
Sramotno je da se na plakatima u povodu jednog od događaja organiziranih u sklopu obilježavanja godišnjice osnivanja Armije BiH nalazi i fotografija za ratni zločin osuđenog generala Armije BiH Sakiba Mahmuljina.
U obilježavanju godišnjice Armije BiH aktivno sudjeluje i Islamska zajednica, koja je, zajedno sa SDA, od samog početka imala važan utjecaj na formiranje i ratni put Armije BiH. Umjesto zajedničke obrane od srpske agresije, obilježio ga je i borba za islamsku državu u BiH. Potvrđuje to i naziv šehid, borac za islam, koji se koristi za poginule pripadnike Armije BiH.
U bezuspješnoj potrazi za odlukom o osnivanju Armije BiH i Službenim listovima RBiH iz 1992. godine nailazimo i na odluku o raspodjeli sredstava zatečenih u trezoru Narodne banke BiH, kojom se prioritet daje Armiji BiH. Kao i Uredbu o proglašenju neposredne ratne opasnosti koju Predsjedništvo RBiH donosi na sjednici održanoj 8. travnja 1992. godine, više od pola godine nakon što je JNA granatirala selo Ravno u BiH. Istog dana politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH formiraju Hrvatsko vijeće obrane, svjesni da, ukoliko se žele obraniti, Hrvati u BiH moraju se sami organizirati.
Među ostalim, na to ih je potaknula i izjava potpisnika većine akata objavljenih u Službenom listu RBiH iz 1992., predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića, da granatiranje Ravnog nije njegov, odnosno njihov rat. Ono što će se naknadno događati potvrdilo je istinitost Izetbegovićeve izjave. Oni su se pripremali i kasnije vodili neke druge ratove, fokusirajući se isključivo na progon Hrvata iz Središnje Bosne i doline Neretve.
