Dvojac Vatrenih stigao do prvog trofeja u Petici! Pljušte pohvale: ‘On je kompletan igrač‘
Hrvatski dvojac odigrao je bitnu ulogu da bi Real Sociedad bio pobjednik Kupa kralja u finalu s Atleticom.
Maskota Txurdin našla se na terenu, je li se jače vrištalo i urlalo u klupku radosti igrača i stožera ili navijača, nitko ne može reći. Baskija je gorjela. Na trgovima i plažama San Sebastiana pratio se prijenos, a deseci tisuća bodrili su ekipu na seviljskoj La Cartuji. Prvi se oglasio Athletic Bilbao:
– Čestitamo, donijeli ste Kup Baskiji!
Riječi su nabijene emocijama jer je Real Sociedad tek četvrti put u povijesti podigao taj trofej. Copa del Rey je njegov. Kao i 1987. protiv istog suparnika, madridskog Atletica, s bijele točke (4:2), nakon 2:2 u 120 minuta borbe. Unai Marrero, pričuvni ili kup-vratar, junak je svih junaka. Novodobni Luis Arconada. Poput mitskog heroja osamdesetih, koji je bio i prvi golman španjolske reprezentacije. U tom posebnom ozračju u kojem će mnogi kazati “nema kluba kao što je Real Sociedad”, dvojica Hrvata odradili su divovski posao i postigli najveći klupski uspjeh u karijeri, te bili među najžešćim slavljenicima. Krenula je žetva trofeja Vatrenih. Ona prava na terenu. To što je Manchester City osvojio engleski Liga kup, a Mateo Kovačić gledao s klupe dok je Joško Gvardiol ozlijeđen, također se piše, no drugačije je kad si protagonist.
Duje Ćaleta-Car i Luka Sučić prvi su put osjetili slast podizanja pehara u državi Petice. Ćaleta-Car ima u riznici sedam titula, četiri prvenstva i tri kupa, a Sučić pet, tri lige i dva kupa, obojica sve to u Austriji s klubom u kojem su ponikli, RB Salzburgom. Štošta su prošli tijekom sezone, prethodni trener Sučića otvoreno ga nije volio, a sreća im se osmjehnula, pogotovo Luki dolaskom na kormilo Pellegrina Matarazza. Taj Amerikanac radio je u Njemačkoj i pratio Sučića. Znao je koliko vrijedi. Povjerenje je otišlo do kraja – 120 minuta na terenu i penal u trećoj seriji. Siguran, uvjerljiv, snažan i točan. Vratara je protegnuo poput Rakitića. Iako mu je idol Modrić. Stisnuta šaka bila je vjesnik konačne pobjede.
U finale je ušao lakšim tempom, ali je s vremenom igrao sve bolje, dijelio fine lopte, da bi u produžetku imao tri šuta. Dva blokirana i jedan plasiran koji je Musso uspio samo odbiti do Oskarssona, no Islanđanin nije završio posao. Luka nije od igrača koji imaju ogroman broj dodira s loptom, u tom smislu voljeli bismo ga vidjeti da više bude na njoj, ali držao ju je kao u sefu kad god je bilo bitno te dobivao duele na tlu – pet od sedam. I nije popuštao. SofaScore mu je dao 7,5.
– Luka je kompletan igrač. Može napadati, fizički je jak, ima odličan šut, brz je, brzo igra. U dobroj je formi. Vjerujem u njega – objasnio je trener za igrača koji u La Ligi ima tri pogotka i jednu asistenciju u sezoni čiji je bitan akter tek u drugom dijelu
Ćaleta-Car je pretrpio određene kritike da je kod gola Lookmana mogao energičnije ući u blok, ali puno je toga zatvorio i očistio, imao devet otklonjenih opasnosti, dobio četiri od šest zračnih duela, a kraj njega dojmljiv je bio i drugi stoper, Jon Martin. SofaScore ocijenio ga je s 6,6. Nakon svega što su prošli Duje i Luka dobili su nagradu i poticaj koji im puno znači. Sučić si je sigurno pojačao rejting u očima izbornika. Duje pamti izgubljeno finale Kupa s Lyonom. U prvim redovima navijačkog slavlja bila je hrvatska zastava. Ni njihovi prijatelji nisu zakazali.
Dodali su imena na kratak, ali vrlo vrijedan popis Hrvata koji su osvajali Kup kralja. Ivan Rakitić s Barcelonom u četiri navrata, Luka Modrić s Realom dvaput te Robert Prosinečki jednom s Kraljevskim klubom. Posljednji je to napravio Modrić 2023. godine. Igrač Barce bio je i Alen Halilović 2015. godine te je u Kupu kralja igrao 28 minuta protiv Elchea u osmini finala, na putu do trofeja. To mu je bio jedini nastup jer je inače nastupao za B ekipu, ali dovoljno da mu se vodi taj trofej.
Gledali smo dramu koja, kao i druge, krije mnoge priče. Autor odlučujućeg jedanaesterca, Pablo Marin, bio je skupljač lopti na Anoeti. Njega i vratara posebno su slavili. Pehar je podignuo kapetan Mikel Oyarzabal.
S druge strane očaj. Diegu Simeoneu prijelomnica je bila završnica temeljnog dijela kad su izjednačili golom Juliana Alvareza i imali dvije goleme šanse za pobjedu, no Baena i Cardozo nisu zabili, da bi Marrero, plešući na crti, obranio jedanaesterce Sorlothu i Alvarezu bacivši ga u plač. Poraženi nemaju utjehu, ali Koke nalazi pravu rečenicu:
– Želimo osvojiti naslov Lige prvaka i učinit ćemo sve što možemo da je osvojimo.
