Svim novinarima, urednicima, vlasnicima medijskih kuća te novinarskim udrugama u Bosni i Hercegovini čestitam 3. svibnja – Međunarodni dan slobode medija.To je dan koji bi trebao biti podsjetnik na temeljno pravo – pravo da govorimo, pišemo i pitamo bez straha. Dan koji podsjeća vlasti da sloboda izražavanja nije privilegij koji mogu davati i oduzimati po potrebi, nego obveza koju moraju štititi. Ali u Bosni i Hercegovini taj dan sve više nalikuje na formalnost.
Na rečenicu koja lijepo zvuči, ali malo znači.Jer sloboda medija kod nas često postoji samo na papiru.U praksi, novinari rade pod pritiskom koji je postao svakodnevica. Politički utjecaji, ekonomske ucjene, prijetnje, pa čak i fizički napadi – sve su to realnosti koje prate one koji se usude postaviti nezgodno pitanje. U zemlji gdje je istina često nepoželjna, novinarstvo postaje hrabrost, a ne profesija.Poseban problem predstavlja ekonomska nesigurnost. Mnogi novinari rade za minimalne plaće, bez stabilnih ugovora i bez zaštite. U takvom sustavu teško je očekivati potpunu slobodu. Jer gladan novinar nije slobodan novinar. On postaje ranjiv, podložan pritiscima i ucjenama, često prisiljen birati između istine i egzistencije.
S druge strane, vlasnici medija često balansiraju između opstanka i neovisnosti. U okruženju gdje su oglasi i financije vezani za političke i interesne centre moći, neovisno novinarstvo postaje luksuz. A luksuz si rijetki mogu priuštiti.Ipak, unatoč svemu, postoje oni koji ne odustaju.Postoje novinari koji i dalje istražuju, pišu i govore, svjesni rizika, ali vođeni uvjerenjem da javnost ima pravo znati. Oni su posljednja linija obrane između istine i manipulacije. Njihov rad često ostaje nevidljiv, ali je od presudnog značaja za društvo koje želi biti demokratsko.Zato 3. svibnja ne bi smio biti samo dan čestitki. To mora biti dan pitanja.Koliko su naši mediji uistinu slobodni?Koliko novinari mogu raditi bez straha?
I koliko smo kao društvo spremni stati iza onih koji govore istinu?Jer sloboda medija nije samo problem novinara. To je problem svih nas. Bez slobodnih medija nema ni slobodnog društva. Bez istine nema ni pravde.Zato danas, osim čestitki, treba reći i ono što često prešućujemo – sloboda medija u Bosni i Hercegovini nije ugrožena samo izvana. Ona slabi i iznutra, kroz šutnju, kompromis i odustajanje.
A sloboda koja se ne brani, polako nestaje.Možda je zato najvažnije pitanje koje danas trebamo postaviti:Ne imamo li slobodne medije – nego imamo li hrabrosti sačuvati ih.
Vildana Stanišić
