Na našu adresu stiglo je pismo građanina Mostara vezano za utakmicu finala Kupa BiH. Pismo prenosimo u cijelosti.
Utakmica Velež — Zrinjski. Ratne zastave na tribinama. Baklje i topovski udari prema igračima.
I mediji koji kreiraju javno mijenje to nazivaju „veličanstvenom atmosferom“.
Ne. Stani.
Veličanstvena atmosfera je kada 10.000 ljudi pjeva za svoj klub. Kada se navijači natječu tko će glasnije, tko će kreativnije, tko će vjernije. To je sport. To je strast.
Ratne zastave na nogometnom terenu nisu strast. To je provokacija. To je politička poruka ušuškana u dres navijača. I nije prihvatljiva — iz kojeg god naroda dolazila.
Gađanje igrača bakljama i topovskim udarima nije „atmosfera“. To je nasilje. To je kazneno djelo. I trebalo bi se tretirati kao takvo.
A međugorski „spermići“ ispred obitelji koje su došle uživati u sportu? Sramota koja ne treba komentara.
Ono što me jednako, ako ne i više brine od samih incidenata — jest reakcija. Točnije, njezin izostanak. Prešutno odobravanje od strane medija, institucija i odgovornih osoba šalje jasnu poruku: može se. Nema posljedica. Nastavi.
I nastavljaju.
Pitajmo se iskreno: kakvu budućnost gradimo u ovom gradu? Djeca koja danas sjede na tim tribinama — što oni uče? Što nose kući? Koji im model odraslog muškarca, odraslog čovjeka, odraslog građanina predstavljamo?
Grad se mjeri po tome kako tretira one koji su različiti od nas. Što tolerira a što osuđuje.
Jer šutnja nije neutralnost. Šutnja je pristanak.
Čitatelj iz Mostara podaci poznati redakciji portala
