Štimca možete voljeti ili mrziti, ali ono što je neosporno jest da je trebao bosanskohercegovačkom nogometu. Fajter koji je učio od najboljega, Miroslava Ćire Blaževića, razdrmao je državu.
Piše: Željko Andrijanić/Vecernji.ba
Zrinjski je u teškoj sezoni osvojio Kup i Superkup BiH, ostvario povijesni uspjeh u Europi, a u prvenstvu, reći će neki, podbacio. Međutim, kada se sve zbroji i oduzme, puno je više razloga za radost i zadovoljstvo nego za plakanje nad prolivenim mlijekom u Premijer ligi BiH. I ova sezona bila je jedna od onih u kojima se mogao koristiti slogan “Više od sporta”.
Jer, osim nogometa, čija se razina, ruku na srce, itekako podigla u BiH, politika je bila prisutna u gotovo svakoj pori prije i poslije utakmica. Komentirali su se suđenje, favoriziranje prvaka Borca, uloga Vice Zeljkovića koji je, unatoč svim kontroverzama, podigao nogometnu infrastrukturu na višu razinu, sarajevske poruke prema ovima i onima, kao i konstantne žalopojke zbog svega i svačega.
A onda i Igor Štimac. “Livada”, uzviknuo je u izjavi referirajući se na stihove koji kažu da Velež nikada neće biti prvak BiH, reagirajući na brojne uvrede s tribina kojima ga je Red Army častio. Štimca možete voljeti ili mrziti, ali ono što je neosporno jest da je trebao bosanskohercegovačkom nogometu.
Fajter koji je učio od najboljega, Miroslava Ćire Blaževića, razdrmao je državu do te mjere da je unitaristički radikal Šemsudin Mehmedović čak tražio njegov izgon iz zemlje. Srećom, u ovoj zemlji još ima razumnih ljudi koji ipak u prvom planu vide nogomet, pa je Štimac, unatoč određenim kontroverzama koje nemaju veze s nogometom, ostao. Dokad će to trajati, doznat ćemo idućih dana.
Poznato je i da se nigdje, kada su klubovi u pitanju, ne zadržava predugo, ali u tom kratkom vremenu uspije osvojiti publiku svoje momčadi, dok istodobno žestoko razljuti protivničke navijače. Kako god bilo, on je i Zrinjski, ali i bh. nogomet u cjelini stavio u fokus regionalnih i svjetskih medija, a to nije uvijek jednostavno s obzirom na to da se stranci, podcjenjujući BiH, nerijetko pitaju je li ovdje uopće stigla nogometna lopta.
A na dan uspjeha Zrinjskog u BiH, u Hrvatskoj je Dinamo također osvojio Kup. U prvom planu bio je predsjednik kluba, nekoć legendarni nogometaš Zvone Boban, po ocu Gruđanin iz Bobanove Drage. Kao da mu je suza zaiskrila dok su mu na Opus Areni nakon dvostruke krune Dinama prilazili čestitari, i to na ionako povijesni 13. svibnja.
Pogađate, 36 godina prije, upravo toga dana Boban je postao hrvatski nacionalni heroj stajući u obranu navijača na Maksimiru u nikada odigranoj utakmici Dinama protiv Zvezde, dok je krvnik Željko Ražnatović Arkan u nevjerici gledao mladu zvijezdu Modrih u kojoj su proradili prkos i ponos jednog naroda.
A u Bobanima bi rekli: “Prekića krv, nije mogao mirovati na zlo i nepravdu.” I tako su 13. svibnja 2026. godine zvijezde ponovno postali Ćirini sinovi – Igor Štimac u BiH i njegov vatreni kapetan Zvone Boban u Hrvatskoj.
Pobijedili su, i to ne samo na nogometnom terenu nego i izvan njega, jer nogomet je često mnogo više od sporta, a neke pobjede nose mnogo snažniju poruku.
