Od nedjelje je cijela Njemačka u blokadi zbog najavljene oluje.
Većina zračnih luka je u ponedjeljak bila zatvorena.
U dosta gradova su odgođene već u nedjelju nogometne utakmice jer kako kažu, ne mogu garantirati sigurnost ljudima na stadionima.
Zatvorene su bile i škole.
Vlakovi su također bili obustavljeni , kao i većina gradskog javnog prijevoza.
U stvarnosti je to izgledalo ovako u Bayernu za kogu su bile izdate posebne mjere upozorenja od oluje:
“Poškropilo je par kapi kiše”
Lagani vjetrić je zapuhao u par navrata.
Sve je uglavnom bilo i ostalo na svom mjestu.
Onda “sinu kroz glavu” naša bura koja “dere do kosti”.
Nosi i čupa sve pred sobom.
Iščupani drvoredi, počupani krovovi, isprevrtana auta, nestanak struje, potpuna blokada telefonskih linija…i još koješta što leti kroz zrak iznad glava ljudi kad “naša bura pokaže zube”.
Međutim, kod nas se ne proglašava nikakva uzbuna, život teče uobičajenim tokom.
Kad bi se kod nas proglašavala posebna upozorenja za sve što Nijemci rade, najvjerojatnije bi od 365 dana, bar njih 265 “trebalo svrstati u kritične”.
Počevši od bure kad je “normalno” da par fasada sa zgrada završi na cesti,”pa tko osta osta”
Kad zaredaju mostarske kiše i ulice postanu “olimpijski bazeni” po kojima valja kročiti i prometovati,a imati sreće “da ne uletiš u rupe ili šahtove”
Ili kad “zvidan upeče”, pa se na satu kod Projektanta ukaže “+ 60”,a ti hrabro kročiš raditi u gril ili pekaru ili trgovinu gdje te s vrata “okali “bar 25 stupnjeva niža temperatura.
Haj ti nađi modus, pa to Švabi objasni koji se zabarikadirao i sve obustavio zbog najavljenog malo jačeg vjetrića.
Kad bi im uz sve to kazali ,kako su ljudi na ovom tlu išli pješke kilometrima na posao po svim vremenskim (ne)uvjetima.
Neadekvatno obučeni i obuveni. Kako su seoska djeca ovih krajeva pješačila dugo po snijegu do škole, a snijeg im je ponekad sezao preko kukova, ne bojeći se vukova i nevremena. Ujutro bi se prekrstili, krenuli s majčinim blagoslovom i šnitom kruha premazanim domaćom mašću i posutu šećerom.
I preživjeli su!
Za Švabe su to nezamislive situacije jer oni dižu uzbunu i kad vjetar malo jače puše.
Kako god, jedno je sigurno – Što Švabo zna što je život!
