Zsa Zsa uoči koncerta “Vjerujem 2026”: “Glazba treba dotaknuti čovjeka tamo gdje možda ni
sam ne zna objasniti što ga boli”
Koncert “Vjerujem 2026”, koji će i ove godine okupiti tisuće ljudi pod vedrim nebom
Mostara, već odavno nije samo glazbeni događaj. Kroz zajedništvo, vjeru i glazbu, koncert
nosi snažnu poruku nade i podrške radu Udruge Otac i djeci s teškoćama u razvoju.
Jedna od izvođačica koja će ove godine stati na pozornicu pod Bijelim Brijegom je i Zsa Zsa,
umjetnica koja je posljednjih godina prošla snažan osobni i glazbeni put. U iskrenom
razgovoru uoči koncerta govorila je o duhovnosti, glazbi, unutarnjem miru i tome kako
danas gleda na svoj poziv.
Govoreći o promjenama koje su obilježile posljednje dvije godine njezina života i karijere,
Zsa Zsa kaže kako nije postojao jedan veliki trenutak koji je sve promijenio.
“Mislim da se zapravo nije dogodio jedan veliki trenutak, nego puno malih trenutaka koji su
me kroz godine polako vraćali sebi. Odrasla sam u duhovnosti i vjeri i, iako to možda nisam
uvijek javno pokazivala, oduvijek sam osjećala Božju prisutnost — samo joj možda nisam
pridavala toliko pažnje koliko danas pridajem. No u najtežim trenucima uvijek sam znala da
nisam sama, a s vremenom sam naučila s Njim dijeliti ne samo tugu nego i sreću, zahvalnost
i sve lijepo što mi život donosi.”
“Naravno da su me prema ovome što sam danas usmjerile razne životne situacije, ali i
godine traženja svog mjesta na estradi. Oduvijek sam sanjala velike snove, možda nekome i
nerealne. I u tom svijetu, ganjajući nešto veliko, čovjek se lako izgubi i mic po mic počne
gurati pod tepih upravo one emocije koje su ga nekad poticale na stvaranje. Polako se udalji
od onog tihog glasa iznutra, slušajući previše glasova izvana. I tako, gotovo neprimjetno, čak
i nesvjesno, sve počne postajati business jer se nalaziš u takvom svijetu.”
“Moji nastupi i pjesme oduvijek su bili iskreni i nikada nisam izašla na pozornicu glumeći
emocije. Uvijek sam nalazila način da uživam u svemu što izvodim, ali s vremenom kao da je
bilo sve manje smisla i sadržaja, a sve više showbusinessa. A to jednostavno nisam bila ja.
Došlo je čak do trenutka kada više nisam željela ni pjevati ni nastupati i doslovno sam htjela
odustati od glazbe. A to je za mene, i za svakoga tko me stvarno poznaje, nešto gotovo
nezamislivo.”
“Ja nikada nisam htjela nekome biti business, niti sam željela da glazba za mene bude samo
posao, planiranje ili nešto materijalno. Oduvijek sam osjećala da glas i pjesma trebaju služiti
nečemu puno većem. Da ljudi kroz moje pjevanje osjete da nisu sami. Da osjete koliko su
zapravo snažni. Da ih riječi i glazba dotaknu tamo gdje možda ni sami ne znaju objasniti što
ih boli, ali da im donesu mir i nadu.”
“Jer upravo to je ono što je mene cijeli život povezivalo s glazbom i što me nosilo kroz život.
Samo sam s vremenom shvatila da taj osjećaj nije ‘samo glazba’, nego čisto prisustvo Duha
Svetoga i Božji zagrljaj. To sam posebno shvatila nakon ‘Dubina’. I tek sada vidim koliko me
Bog cijelo vrijeme vodio kroz život.
Kad sam otpjevala ‘Dubine’, kao da se nešto prelomilo u meni. Dugo nisam osjetila takav
mir, smisao i poziv da oplemenim dar koji sam dobila rođenjem — ne estradu, nego ljude.
‘Dubine’ su mi poslane u život da me podsjete zašto sam počela pjevati i zašto sam uopće
dobila ovaj dar.
Sada mi je srce napokon na mjestu. I za mene ne postoji ljepši osjećaj nego kada svi zajedno
kroz glazbu slavimo Boga.”
Koncert “Vjerujem” za nju ima posebno značenje upravo zbog njegove humanitarne
dimenzije.
“Mostar ima neku posebnu toplinu i vjerujem da će ova večer biti puno više od samog
koncerta. Kad znaš da tvoj glas i pjesma te večeri mogu barem malo pomoći djeci i
roditeljima koji vode neke puno veće životne bitke od naših svakodnevnih problema, onda
sve dobije puno dublji smisao. Mislim da ćemo svi tamo biti povezani jednom istom
emocijom i vjerom i baš zato osjećam veliku zahvalnost što mogu biti dio toga.”
Govoreći o nastupima pred publikom na duhovnim koncertima, kaže kako se zapravo ne
priprema drugačije nego za bilo koji drugi koncert jer je za nju glazba uvijek bila duboko
osobna.
“Zapravo se ne pripremam puno drugačije za duhovne nastupe nego za bilo koji drugi
koncert jer je meni sve povezano s glazbom uvijek bilo duboko i iskreno. Sve što pjevam
stvarno proživljavam i znam Tko je taj koji mi uvijek drži leđa kad ni sama nisam sigurna u
sebe. Znam i Tko zapravo kroz moje glasnice prenosi poruke ljudima. Tako da, kad stanem
na pozornicu, ja sam potpuno prepuštena Njemu, ljudima i ljepoti tih osjećaja i te glazbe.”
“Naravno da trema uvijek postoji, jer je ljudski osjećati tremu pred toliko ljudi, ali onog
trenutka kad krenem pjevati, sve to nestane. I tada se jednostavno prepustim Njegovim
rukama i zajedno s publikom slavim Onoga koji nam je uopće dao dar da možemo zajednički
proživjeti tako lijepe trenutke.”
Na koncertu će dijeliti pozornicu s Draženom Žankom, Dominikom Lučićem i fra Marinom
Karačićem, a upravo zajedništvo smatra ključem ovakvih večeri.
“Mislim da je zajedništvo zapravo cijela poanta ovakvih večeri. Ovdje nije važno tko je
‘glavni’, nego da svi zajedno prenesemo jednu poruku ljubavi, nade i vjere. I baš zato mi je
lijepo dijeliti pozornicu s ljudima koji iskreno žive ono što pjevaju. Publika to uvijek osjeti.”
“Zapravo bih voljela da svaki koncert bude takav jer mislim da je to poanta glazbe općenito,
a ne samo duhovnih večeri. Da se ljudi vrate doma inspirirani, mirniji i nekako bliže Bogu.
Da ih glazba dotakne toliko duboko da osjete koliko je raj zapravo prisutan i na zemlji, samo
ako smo ga spremni vidjeti. I koliko nas Bog povezuje da djelujemo zajedno, a ne odvojeno.
Oduvijek sam voljela zajedništvo i ono me stvarno inspirira.”
Govoreći o projektu “Lightworkers”, Zsa Zsa ističe kako je riječ o ideji okupljanja ljudi koji
žele širiti svjetlo kroz glazbu i život.
“Lightworkers je zapravo nastavak svega što mi se posljednjih godina događalo privatno i
glazbeno. To je ideja da kroz glazbu širimo svjetlo, mir, nadu i Božju prisutnost među
ljudima. Da se malo više fokusiramo na ono duhovno i nevidljivo, a malo manje samo na ono
što oči vide.”
“Bit će tu moderne produkcije, emocije i možda nekih neočekivanih spojeva zvukova, ali srž
svega ostaje ista — da glazba dotakne čovjeka na dubokoj i iskrenoj razini. Lightworkers
zapravo nije striktno određeni sastav, nego ideja okupljanja ljudi koji žele širiti svjetlo kroz
svoje djelovanje, glazbu i život. Lightworker može biti svatko tko nam se pridruži pjevajući,
svirajući ili jednostavno slaveći zajedno s nama.”
“A što se Mostara tiče, tamo još ne dolazimo predstavljati projekt u punom smislu te riječi. U
Mostar dolazimo baš onako kako je sve i počelo prije par godina. Dominik i ja — samo dvoje
ljudi koji vole pjevati i koji su se sasvim slučajno spojili na jednoj duhovnoj pjesmi koja nam
je promijenila živote. I mislim da će upravo tu iskrenost i jednostavnost mostarska publika
najviše osjetiti. Ne kroz neku veliku filozofiju, nego kroz one trenutke kada svi zajedno
zažmirimo, pjevamo, molimo i primamo Duha Svetoga kroz glazbu.”
Posebnu poruku poslala je i roditeljima djece Udruge Otac.
“Samo bih im htjela reći da nisu sami. Mislim da ljudi koji svakodnevno vode takve životne
borbe nose u sebi jednu posebnu snagu i ljubav koju možda ni sami nisu svjesni koliko
imaju. I nadam se da će barem na trenutak kroz ovu večer osjetiti mir, podršku i koliko su
zapravo voljeni.”
Za kraj ističe kako i dalje voli pop glazbu i velike produkcije, ali danas puno pažljivije bira
što ostavlja ljudima kroz pjesmu.
“I dalje volim pop glazbu, velike produkcije i sve što nosi scena i mislim da se to nikada neće
promijeniti. Ja živim za trenutke kada ljudi zajedno pjevaju pjesme koje nose emociju, nadu i
neku dublju poruku. I iskreno, voljela bih da što više ljudi upravo kroz glazbu osjeti koliko je
vjera stvarna i koliko čovjek može pronaći snagu, mir i smisao kada se otvori Bogu.
Nisam osoba koja se ‘preobratila’ iz nekog potpuno drugačijeg života — meni je glazba
oduvijek imala smisao i dubinu. Samo danas još pažljivije biram što pjevam i kakvu emociju
ostavljam u ljudima. Nije mi najvažnije kojem žanru nešto pripada, nego što ostaje u
čovjekovu srcu nakon što pjesma završi. Zato vjerujem da će se moj put i dalje razvijati
upravo u tom smjeru — iskreno, emotivno i s još više smisla nego prije.”
