Dalibor “Daba” Cvitanović je jedna od najvećih ikona mostarskog nogometa, prepoznatljiv po svom dugogodišnjem doprinosu HŠK Zrinjski Mostar kao igrač, kapetan, pomoćni trener i trofejni strateg omladinskog pogona.
Nakon obnove rada kluba Cvitanović se priključio Zrinjskom za koji je igrao tri sezone. U tom je razdoblju upisao 41 službeni nastup i postigao 6 pogodaka.Zbog svog borbenog duha i liderskih osobina, nosio je kapetansku traku Zrinjskog u sezonama 1995/96. i 1996/97. Vodio je seniorski tim Zrinjskog kao najmlađi glavni trener u povijesti kluba. Godinama je bio ključni član stručnog stožera prve momčadi. Kao asistent surađivao je s trenerskim imenima poput Blaža Sliškovića, Vinka Marinovića i Branka Karačića. U toj ulozi izravno je sudjelovao u osvajanju četiri naslova prvaka Bosne i Hercegovine. Pod njegovim vodstvom juniori Zrinjskog ostvaruju potpunu dominaciju u Premijer ligi BiH za mlade. Nakon osvajanja titule u sezoni 2024/25., s dominantnim igrama nastavili su i u sezoni 2025/26., kada su obranili naslov prvaka nekoliko kola prije kraja prvenstva.
Evo što je rekao Cvitanović za Hercegovina.in.
Za početak, čestitke na još jednoj sjajnoj sezoni i novoj tituli prvaka. Možete li ukratko prokomentirati cijelu sezonu?
Prije svega, hvala na čestitkama. Prema samim rezultatima i statistici vidljivo je da možemo biti iznimno zadovoljni čitavom sezonom. Iskreno, u prvi dio sezone ušli smo nešto lošije i sporije. Mislim da je to tako gotovo svake godine, a razlog je jednostavan – promijeni se pola momčadi pa je potreban određen period da se uigramo. U drugom dijelu sezone, kada se momčad već formirala, uhvatili smo pravu formu. Taj drugi dio sezone odradili smo maksimalno dobro, s 12 pobjeda i 3 neodlučena rezultata. Tako će biti i ove sezone. Ponovno će doći dosta novih igrača i opet će nam trebati malo vremena da se stvari poslože kako treba.
Ovo je druga uzastopna titula, ali i potpuna dominacija juniora koji su davno prije kraja prvenstva osigurali naslov. U čemu je tajna juniora, ali i cijele Omladinske škole HŠK Zrinjski?
Sigurno je da zasluge pripadaju cijeloj školi. Ne mogu samo juniori biti dobri jer se do juniorskog uzrasta mora kvalitetno raditi kako bi se dobio taj finalni proizvod. Kao što ste rekli, u prošloj smo sezoni imali čak 19 bodova prednosti u odnosu na Sarajevo, a ove je godine ta razlika iznosila 10 bodova. To je doista bilo vrlo superiorno. Što se tiče uspjeha, preduvjet je kvaliteta. Bez kvalitetnih igrača koji su željni rada i uspjeha ne može se osvojiti prvo mjesto. Na kvalitetu se uvijek nadovežu kvalitetan rad i uspjeh. Moraju se posložiti sve kockice, a sinergija kvalitetnih igrača i stručnog rada trenera uvijek donosi rezultat.
Za razliku od nekih prijašnjih godina, uvjeti za rad danas su puno bolji?
Da, stalno se ulaže u rad škole. Po mojem mišljenju, pomoćni bi teren mogao biti još bolji s obzirom na te neke uvjete, no ne želim da ispadne kako nešto kritiziram. Imamo doista dobre uvjete. Danas imamo mnogo pomagala u radu, dobre trenere i sve to sigurno ide prema naprijed.Kad smo već kod uvjeta.
Vi ste kao igrač prošli sve omladinske kategorije.Kako je to izgledalo u vrijeme kada ste igrali omladinski nogomet u usporedbi s današnjicom?
To se uopće ne može uspoređivati. Svi idu naprijed, pa i mi moramo pratiti trendove. Mi smo, kao što sami znate, igrali na lešu, po blatu i na travi koja uopće nije nalikovala na teren. Takva su vremena bila u mojem djetinjstvu. Danas je igračima puno lakše; imaju fitness centre, razne oblike oporavka, masaže, kupke i jacuzzi. Tu je, naravno, i poseban režim prehrane za igrače. Čitav nogometni svijet ide u tom smjeru, pa moramo i mi. Moraš pratiti trendove želiš li biti konkurentan i na visokoj razini. Evo, ove sezone ponovno igramo Ligu prvaka i još ne znamo tko će nam biti protivnik. Prošli put kada smo nastupali u Ligi prvaka, igrali smo protiv Dinama u Tbilisiju. Izašli smo na teren stadiona koji prima oko 53.000 gledatelja. Naša djeca od 19 godina igraju na takvim stadionima, a znate kako se kod nas prati omladinski nogomet. Moramo težiti tomu da budemo još bolji i konkurentniji.
O tome se rijetko govori, no mediji su već isticali kako je nevjerojatna činjenica da škola Zrinjskog ima čak četiri nogometaša na Svjetskom prvenstvu.
Kad ste ih već spomenuli, to su Vasilj, Radelić, Bašić i Sučić. Ta četiri igrača nastupaju na Svjetskom prvenstvu, a potekli su iz naše škole. Spletom okolnosti, svoj četvorici bio sam trener i već su u tom razdoblju pokazivali kvalitetu za dosezanje nogometnih visina. Jesmo li mogli pretpostaviti da će igrati baš na Svjetskom prvenstvu? Teško je to bilo predvidjeti, osim za Petra Sučića, za kojeg sam odmah znao da će daleko dogurati. On je još u kadetskim i juniorskim selekcijama pokazivao iznimnu kvalitetu. Mene je osobno iznenadilo koliko je brzo prošao sve te selekcije – od Zrinjskog, preko Dinama pa sve do Intera. Nisam očekivao tako munjevit uspjeh, ali ponavljam, sve je to postigao zahvaljujući svojem radu i kvaliteti.
Zrinjski mu je bio prva stepenica u karijeri koja ga je odvela do Intera i reprezentacije?
Tako je. Sigurno je da smo mu mi dali početni zamah. Trebamo biti ponosni na njega, ali i na sve ostale igrače koji danas igraju na tako visokoj razini.
Osim njih, u Zrinjskom je svojevremeno igrao i Luka Modrić. Je li klub zbog toga postao poželjna destinacija mladim igračima iz cijele regije?
To je točno. Zrinjski prije nije dovodio igrače u mlađim kategorijama u ovolikoj mjeri kao danas. Jednostavno, vidimo da sada svi tako rade – od Dinama do Ajaxa, pa tako i svi ostali klubovi koji nešto vrijede. San većine mladih igrača u okruženju jest igrati za Zrinjski u tim mlađim kategorijama. Kada dovedete igrača iz bilo kojeg dijela Bosne i Hercegovine u kadete ili juniore, svima njima to predstavlja golemu čast i jedva čekaju doći ovdje.
Često se raspravlja o prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet. Koja je formula da ti mladi igrači dobiju pravu priliku i nametnu se?
To je općenito rak-rana u nogometu – taj prijelaz iz juniorskog u seniorski pogon. Manje-više znamo da sve europske zemlje imaju razvojne lige. Postoje U-21 ili U-23 lige; Italija ima U-23 momčadi, Englezi igraju U-21 ligu, a Nijemci imaju druge momčadi u nižim ligama. Tamo igrači koji u tom trenutku ne mogu upasti u prvu seniorsku momčad provedu godinu ili dvije kako bi se pripremili za seniorski nogomet. Mi tu ligu nemamo jer je financijski ne možemo pratiti.Sada je u opticaju sustav dvojne registracije. Mislim da je Sarajevo to realiziralo s Radnikom iz Hadžića, a Borac s BSK-om. Zrinjskom je prijeko potreban takav klub partner gdje bi 4-5 igrača bilo na dvojnoj registraciji kako bi u toj prvoj seniorskoj godini sakupili što više utakmica. Uzmite dječaka koji prijeđe u seniore i u prvoj godini ne odigra ni 15 minuta; to je za njega potpuno izgubljena godina i poslije se teško vratiti. Dvojna registracija bila bi izvrsna stvar za mlade igrače. To je jedan put, a drugi bi bio da financijski ojačamo i pokrenemo U-21 ligu, no sumnjam da će se to uskoro dogoditi.
Sada slijedi zasluženi odmor za igrače i stručni stožer, a potom i nova sezona. Koji su ciljevi u idućem razdoblju?
Igračima uvijek ponavljam isto – naš je cilj uvijek prvo mjesto i ljestvicu moramo postaviti visoko. Hoćemo li uspjeti ili ne, to je druga stvar, ali uvijek moramo težiti najvišim ciljevima. Isto tako, u Ligi prvaka želimo proći što dalje. Bilo bi sjajno kada bi igrači koji su osvojili ovu titulu ostali na okupu, uz tri kvalitetna pojačanja koja bi nam pomogla u Europi. To bi nam doista mnogo značilo. Dolaze nam novi igrači, možda će netko stići i iz drugih klubova, pa će nam trebati malo vremena da se sve to posloži. Ako zadržimo tri stožerna igrača koji su nosili igru u prošloj sezoni, to će nam biti golem plus za Ligu prvaka.
Za kraj, koja je Vaša poruka kao trenera koji je odgojio toliko mladih igrača i osvojio brojne naslove?
Moja je poruka standardna, ona koju će vam reći manje-više svaki trener, a glasi: red, rad i disciplina. Radi, treniraj i nadaj se najboljem – nema tu velike filozofije. To su nama govorili naši treneri kada smo počinjali, a ja to danas ponovno ističem. Da bi postao pravi igrač, moraš se odreći mnogih stvari, živjeti sportski i zaboraviti na česte izlaske s vršnjacima. Ja sam kao igrač proveo 25 godina, a kao trener radim već 20 godina i u tom razdoblju nisam imao slobodan vikend. Dok tvoji prijatelji za vikend odlaze na izlete i zabave, ti si nogometaš i tvoji su dani ispunjeni obvezama. To je veliko odricanje, ali to je njihov vlastiti izbor. Sto puta sam im rekao: “Djeco, nitko vas nije prisilio da dođete ovdje. Sami ste izabrali ovaj put i morate se prilagoditi pravilima.” To je jedini pravi recept.
HERCEGOVINA.in
