JEDANAESTOGODIŠNJI Petar Bedić Marić iz Domašinca kod Čakovca preminuo je u KBC-u Zagreb 22. siječnja ove godine, a njegova majka još uvijek nije dobila medicinsku dokumentaciju iz KBC-a Zagreb i ne zna zašto je njen sin umro, piše index.hr.
Mihaela Bedić je prije mjesec dana Indexu dala potresne informacije o tome kako je njen sin tretiran na Rebru gdje mu je transplantirana koštana srž, prilikom čega je, kako navodi, dobio i opasnu bolničku bakteriju. Navela je kako je Petar u bolnici čupao nokte od bolova, bio izoliran u maloj sobi, nije ga obilazila vizita, medicinske sestre su ga ponižavale, a liječnik se derao na njega. U intenzivnoj, u zadnjim tjednima kad je Petar bio u polusvjesnom stanju, intubiran i vezanih ruku, majka ga je u kratkim posjetima (jer nije smjela biti s njim) na krevetu nalazila ispovraćanog, jednom sa špricom u ruci.
Ministarstvo moli Rebro, a oni to ignoriraju
Od Rebra je zatražila da joj dostavi svu medicinsku dokumentaciju o liječenju njenog sina, a oni još uvijek to nisu učinili. Ministarstvo zdravstva joj je, kaže, poslalo dopis u kojem se vidi da požuruje Rebro da joj pošalje Petrovu dokumentaciju.
Dječak je bolovao od aplastične anemije (bolest koja se javlja zbog nemogućnosti da se u koštanoj srži stvaraju sve vrste krvnih stanica), a prije Rebra se liječio u Klaićevoj te je majka rekla da je napustio Klaićevu dobrog općeg stanja, što su nam potvrdili i u Klaićevoj. Prije odlaska iz Klaićeve njihovi liječnici rekli su Petru da će biti dobro nakon transplantacije koštane srži.
Njegova majka i danas se pita zašto ne može doznati zbog čega je Petar preminuo i zašto liječnici s Rebra nisu zatražili pomoć iz inozemstva i uputili ih na liječenje van.
“Zašto nisu zatražili međunarodnu pomoć kod njegovog liječenja”
“Svakodnevno si postavljam pitanja zašto liječnici nisu tražili međunarodnu suradnju ili Petra uputili u drugu državu gdje ima tim za komplikacije poslije presađivanja koštane srži, s obzirom na to da su slijegali ramenima te su i sami sada naveli kako na KBC-u Rebro ne postoji poseban tim za djecu za komplikacije nakon transplantacije koštane srži, dok za odrasle postoji. Doktor s Rebra mi je jednom prilikom, kad je bio dežuran na Odjelu intenzivnog liječenja, rekao da je kod Petra nužna međunarodna suradnja i da će to kolegama predložiti i dati im svoje kontakte jer i sam kontaktira često za svoje pacijente, od Europe do Amerike. Naravno i mi smo zamolili, ali su nas glatko odbili i rekli da tu Petar dobiva sve. Ako želimo, nek sami tražimo drugu bolnicu. I jesmo, dali su nam 2 lista papira o cjelokupnom Petrovom liječenju”, ispričala nam je Mihaela Bedić.
Kaže kako su njenoj odvjetnici s Rebra obećali da će uskoro poslati medicinsku dokumentaciju i poručili da se strpe.
Petar je bolovao od jako rijetke bolesti
“Navodno šalju dvije kutije papira koje još nisu stigle. A tad, kad smo tražili drugo mišljenje i pomoć stranih bolnica, ta dva lista koja su nam dali na Rebru nisu bila dovoljna i bolnice nisu bile spremne dati pozitivan odgovor. Petar je bolovao od rijetke bolesti, aplastične anemije, koja se javlja kod jedne od milijun osoba. Potrebno je veoma ozbiljno liječenje i ona se u svijetu liječi uspješno. No kod nas baš i ne. Nakon objave u medijima kalvarije koju smo prošli mi kao obitelj, a posebno Petar, javili su mi se mnogi roditelji koji su navodili da im je sve to poznato. Nažalost, prošli su isti ili sličan put. Tako mi se javio i roditelj čije je dijete pred nekoliko godina umrlo na sličan način, nakon iste osnovne rijetke bolesti, i liječnici su samo slijegali ramenima. Dijete je naposljetku umrlo od iste bakterije koju je imao Petar”, rekla nam je Mihaela Bedić
