U katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, tijekom svečanoga misnog slavlja biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić zaredio je petoricu novih svećenika.
U katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, tijekom svečanoga misnog slavlja koje je počelo u 11 sati, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić zaredio je petoricu novih svećenika. Četvorica kandidata su za Hercegovačku franjevačku provinciju: fra David Slišković iz Župe Uznesenja BDM – Široki Brijeg, fra Danijel Sentić iz Župe Uznesenja BDM – Gradac (Neumski), fra Ante Radoš iz Župe Uznesenja BDM – Seonica i fra Jakov Jure Nikolić iz HKM Zürich, a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je don Tomislav Čarapina iz Župe Presvetoga Srca Isusova – Potoci.
U koncelebraciji su sudjelovali provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, generalni vikar hercegovačkih Biskupija don Nikola Menalo, vikari Provincije, dekani, te oko 70 svećenika. Posluživali su bogoslovi iz obiju Biskupija te Hercegovačke franjevačke provincije. Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi iz Župa katedrala i sv. Petra i Pavla pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju Drage Solde.
Na početku svoje propovijedi biskup Petar je naglasio kako „današnja svetkovina stavlja pred nas dvojicu apostola koji su do Krista došli različitim putovima, ali su u njemu pronašli isti životni oslonac i isto poslanje. Petar je ribar iz Galileje, čovjek jednostavna srca, a Pavao učenik Zakona, oblikovan posve drukčijim životnim iskustvom. Gospodin nije izbrisao ono po čemu su bili različiti. Naprotiv, upravo je kroz njihove različite darove i životne putove pokazao kako njegova milost može sve usmjeriti prema istom cilju. Zato Petar i Pavao nisu tek dva velika lika iz prošlosti. Oni ostaju trajni podsjetnik da Crkva svoje jedinstvo ne gradi na tome što su svi isti, nego na zajedničkoj pripadnosti Kristu koji različite ljude okuplja u jedno i šalje da naviještaju isto evanđelje.“
Dodao je kako se ljepota Crkve i zajedništvo koje su životom i smrću posvjedočili apostolski prvaci, Petar i Pavao, može doživjeti i danas: „U ovoj našoj katedrali, pred oltarom stoje kandidat Mostarsko-duvanjske biskupije i kandidati Hercegovačke franjevačke provincije. Različiti su njihovi životni putovi i iskustva, ali ih je isti Krist pozvao i danas ih okuplja u službi jedne Crkve. U tome se očituje istina da različitost nije prijetnja zajedništvu, nego njegovo bogatstvo kada je ukorijenjena u vjeri i usmjerena služenju.“
Novim je svećenicima uputio sljedeće riječi: „Za nekoliko ćete trenutaka primiti svećeničko ređenje i Crkva će vam povjeriti i naviještanje Evanđelja, slavljenje svetih otajstava i služenje Božjem narodu. No, prije nego što vam povjeri svoje poslanje, Krist vas poziva da još jednom pogledate Njega. Jer prije nego što svećenik progovori o Kristu drugima, potrebno je da sam živi od osobnoga susreta s njime. Nije presudno koliko je tijekom godina naučio o Kristu, nego koliko je Kristu otvorio svoje srce i dopustio mu da oblikuje njegov život. Na to se pitanje ne odgovara samo danas, niti će odgovor biti sadržan u riječima koje ćete izgovoriti tijekom ovoga slavlja. Vaše današnje: „Evo me!“ tek je početak odgovora koji će sazrijevati kroz cijeli vaš svećenički život. Potvrđivat će se u vjernosti molitvi, u ljubavi prema euharistiji, u strpljivosti prema ljudima koji će vam biti povjereni i u spremnosti da ostanete uz njih i onda kada put postane zahtijevan.
Na kraju, neće biti presudno što ste o Kristu govorili, nego koliko se u vašem životu moglo prepoznati da ste doista bili njegovi. Petar na Isusovo pitanje odgovara riječima koje su kroz stoljeća postale ispovijest vjere cijele Crkve: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.“ U toj jednostavnoj rečenici sadržano je sve ono na čemu će Krist graditi svoju Crkvu. No, Isus odmah otkriva da Petar do te spoznaje nije došao vlastitom pronicljivošću ni ljudskom mudrošću: „To ti nije objavilo tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima.“ Svaki poziv započinje Božjom inicijativom. Prije nego što čovjek izgovori svoje: „Evo me!“, Bog je već progovorio njegovu srcu, pozvao ga po imenu i otvorio mu put kojim ga želi voditi. To osobito vrijedi za svećeništvo. Nitko sam sebi ne može dati poslanje u Crkvi niti ga može ostvariti oslanjajući se samo na vlastite sposobnosti.“
Na koncu je biskup Petar poticajnim mislima ohrabrio nove prezbitere kazavši im kako će „u životu biti dana ispunjenih radošću, ali i dana kada će služenje biti obilježeno umorom, šutnjom, nerazumijevanjem ili osjećajem da su plodovi skromniji nego što ste se nadali. Tada nije najvažnije vraćati se onome što ste učinili ili propustili učiniti, nego iznova tražiti Gospodinovo lice i obnavljati odnos s Njime. Svećenički se život ne održava snagom vlastitih sposobnosti, nego vjernošću onomu prvom susretu iz kojega je niknuo poziv. Dok god budete čuvali taj odnos s Kristom, uvijek ćete iznova pronalaziti razlog zbog kojega ste danas ovdje i snagu da ustrajete na putu koji vam je povjerio, unatoč svim teškoćama.“
Na koncu svete mise ređenicima se obratio i čestitao provincijal fra Jozo Grbeš. Kazao im je sljedeće: „Braćo, budite ponizni u svemu. Budite tražitelji mudrosti pred patnjama starijih. I budite slobodni! Svećenik si svima, ne pripadaj nikome i samo tako ćeš razumjeti što znači ona Pavlova: „Vi ste, braćo, na slobodu pozvani.“ Ta samo u slobodi ljubav postaje zakon života! S velikom radošću čestitam ovaj dan.
Dragi mladomisnici, neka vaš put bude lijek. Puno je ranjenih u ovome svijetu i oko nas, puno je utaborenih i zatvorenih. Vi budite ljudi koji skidaju ograde, slobodni od jučerašnjeg i bez ikakva tereta za sutrašnji dan. Budite bolji od nas! Ovi naši prostori trebaju ne ljude koji su u pravu, nego ljude koji su sveti, jer samo sveti mijenjaju svijet“, zaključio je fra Jozo. (kta) Foto: Crkva na kamenu.
