Nesalomljiv je i uvijek uspravan bio taj „HŠK Zrinjski“ u vrijeme između dva svjetska rata. Iako je nakon nastanka „JŠKa“ bio pokušavan maknuti se u drugi plan, pravilnim rasuđivanjem i poštenim radom i odnosom prema svima, njegovi aktivisti uspijevali su ga ne samo održati nego i učiniti velikim.
Godina za pamćenje HŠK Zrinjski bila je 1922. Tada je, poslije više pokušaja fuzije Hrvatski športski klub “Zrinjski” koji je, za razliku od prijašnjeg perioda kada se vodilo računa i o drugim aktivnostima. krenuo isključivo s natjecateljskim ambicijama na travnjaku.
Naravno, klub je imao veliku podršku građana, i to ne samo Hrvata, a dobrim igrama i rezultatima popularnost mu je stalno rasla. Bio je to jedini klub poznat na širim prostorima i kojega su svi htjeli ugostiti, a uz navijače poštovali su ga i drugi konkurenti koji u Mostaru, a i tadašnjoj državi nisu uspijevali izboriti ni približan ugled kakav je imao “Zrinjski”. Tada je važno bilo imati primat u gradu, jer uz druge nacionalne pojavljivali su se i brojni državni klubovi, a svima je bio osnovni zadatak ugušiti nas, a kroz to i hrvatsku ideju.
Tih godina kao nositelj komunističko radničke ideje pojavio se i RŠD “Velež”, kasnije i vojni klub “Vardar”, pa “Jugoslavenski športski klub” i drugi. Globalna politika tada se ogledala kroz zbivanja na terenu, a “Zrinjski” je morao biti najbolji jer Mostar je bio hrvatski grad koji su svi drugi nastojali kroz uspjehe i šport predstaviti kao svoj govorio je Duka Rebac, nogometaš koji je bio svjedok tih zbivanja. Bile su to odmah na početku rada godine stasanja i godine u kojima se borilo za primat. Uz navedene susrete s gradskim konkurentima ovaj hrvatski klub je često gostovao i u bližoj okolici, Sarajevu. Trebinju i Čapljini, ali i u drugim mjestima u kojima također nikada nije razočarao.
Prvi veliki uspjeh ostvarenje već 1923. godine. HŠK “Zrinjski” je u prvom službenom natjecanju na ovim prostorima osvojio prvu povijesnu titulu. Uostalom, tako i dolikuje klubu koji je odigrao i prvu nogometnu utakmicu. U požutjelim kronikama tadašnjeg vremena, u kojemu je ovo natjecanje pobudilo veliku pozornost jer se radilo o športu koji je naglo postao popularan, ali i susretu klubova s različitim nacionalnim (i političkim) predznacima, ostalo je zapisano: Na prvom prvenstvu Mostara u nogometu pobijedio je HŠK “Zrinjski”. Na svom igralištu (preko puta današnje Stare bolnice, odnosno pod Uglovnicom op.a.) pobijeđen je u odlučujućem susretu jaki konkurent “JŠK” s 1:0. Da to nije bila slučajnost, pokazalo se već u narednom prvenstvu i 1924. prvak je bio, zna se, HŠK “Zrinjski”. Uz “JŠK” (3:0) savladan je i “Velež” (1:0), a trenuci slavlja ovjekovječeni su i na jednoj fotografiji na kojoj je zabilježeni kompletan sastav momčadi koja je tada prkosila vremenu i morala se dokazivati u svome gradu. Evo tih imena: Vjekoslav Vrančić. Kazimir Vlado, Živo Bebek, rudi Janjušić. Husein Omerović, Milivoj Smoljan, Pero Golić, Mijo Miličević. Muhamed Omeragić, august Kučinović i Franjo Štimac.
