Ispadanje iz Europe otvorilo je pitanje igračkog kadra, a odluke Simona Rožmana o odlascima samo su dodatno pojačale dojam da Zrinjski ulazi u razdoblje velikih promjena. Navijači, međutim, nisu zabrinuti samo rezultatima i igračima, već i činjenicom da se radovi na stadionu posljednjih mjeseci gotovo i ne pomiču s početne točke.
HŠK Zrinjski nalazi se u trenutku u kojem se nakon svega nekoliko službenih utakmica počinju povlačiti ozbiljni potezi. Simon Rožman već je pokazao da neće imati previše sentimenta kada je riječ o slaganju momčadi prema vlastitim zamislima, pa su Antonio Đaković, Toni Majić i Tomo Palić dobili odriješene ruke za pronalazak nove sredine. No, čini se kako to nije kraj rezovima u svlačionici.
Sve se glasnije govori i o mogućem odlasku Adija Nalića, koji je u Mostar stigao kao jedno od zvučnijih imena i igrač od kojeg se očekivalo da donese dodatnu kvalitetu u veznom redu. U kontekstu mogućeg odlaska spominjao se i Marijan Ćavar, no prema posljednjim informacijama čini se kako bi od dvojice igrača koji pokrivaju poziciju „desetke“ klub mogao napustiti samo jedan – upravo Nalić.
Takav rasplet zapravo se uklapa u ono što je posljednjih dana sve očitije. Zrinjski je nakon europske eliminacije ostao bez utakmica na međunarodnoj sceni, a time je nestala i potreba za izrazito širokim kadrom. Klub sada može racionalizirati broj igrača, smanjiti konkurenciju na pojedinim pozicijama i treneru omogućiti jasniju sliku momčadi s kojom će krenuti u prvenstvenu borbu.
Međutim, ono što zabrinjava dio navijača nije samo broj igrača, nego pitanje kvalitete tog kadra.
Zrinjski je u dosadašnjem dijelu sezone ostavio poprilično podijeljene dojmove. Europska eliminacija od islandskog Valura bila je posebno bolan udarac jer su očekivanja bila velika, a protivnik se u mostarskim okvirima doživljavao kao momčad koju bi Zrinjski, s obzirom na ambicije i iskustvo, morao proći. Umjesto toga, Plemići su vrlo rano završili europsku priču.
U domaćem prvenstvu stigla je pobjeda protiv Čelika, ali minimalni trijumf nije donio potpuno zadovoljstvo. Naprotiv, sama utakmica ostavila je dovoljno prostora za zabrinutost jer je Zrinjski u pojedinim trenucima izgledao daleko od momčadi koja bi trebala biti jedan od glavnih kandidata za sam vrh prvenstvene ljestvice.
Upravo se tu vraćamo na pitanje prijelaznog roka.
Među navijačima se sve češće može čuti kako igrači koji su ovog ljeta dovedeni u Mostar zasad ne ostavljaju dojam pojačanja koja bi trebala napraviti razliku. Naravno, prerano je donositi konačne zaključke i svakom novom igraču potrebno je dati određeno vrijeme za prilagodbu. No, Zrinjski nema luksuz beskonačnog čekanja.
Ambicije kluba su poznate. Zrinjski želi biti u borbi za vrh, želi osvajati trofeje i želi ponovno imati momčad koja će u europskim utakmicama predstavljati ozbiljan problem protivnicima. Za takve ciljeve nije dovoljno samo popuniti roster. Potrebno je dovesti igrače koji će momčadi donijeti novu dimenziju.
Istodobno, dio navijača upozorava i na godine pojedinih nositelja igre. Iskustvo je svakako vrijednost, ali momčad koja želi igrati ozbiljan ritam tijekom cijele sezone mora imati dovoljno energije, brzine i širine. Ako se kadar ne osvježi na pravi način, postoji opasnost da se isti problemi samo prenesu iz jedne utakmice u drugu.
Zato će odluke koje slijede biti iznimno važne.
Rožman sada ima priliku napraviti momčad po svojim kriterijima. Odlasci Đakovića, Majića i Palića, a potencijalno i Nalića, otvaraju prostor za dodatne promjene. No, upravo tu dolazi ono ključno – ako Zrinjski smanjuje broj igrača, oni koji ostaju moraju biti dovoljno kvalitetni da nose sezonu.
Jer nije problem imati manji kadar ako je on kvalitetan. Problem nastaje kada se broj igrača smanjuje, a istodobno se ne povećava kvaliteta onih koji ostaju.
I dok se raspravlja o svlačionici, među navijačima postoji još jedno pitanje koje nikako ne treba zanemariti – stadion.
Navijački puk posebno boli činjenica da je na istočnoj tribini do sada napravljena tek jedna četvrtina planiranog posla. Nakon početnog dijela radova očekivalo se da će se projekt nastaviti i da će istočna tribina postupno dobiti konačan izgled. Međutim, prema trenutačnoj situaciji, radovi na preostalom dijelu tribine zasad nisu ni na vidiku.
To je tema koja se ne može promatrati odvojeno od ukupne slike kluba. Zrinjski posljednjih godina želi biti prepoznat kao jedan od najorganiziranijih i najambicioznijih klubova u Bosni i Hercegovini. Upravo zato navijači s pravom očekuju da se uz sportski razvoj vidi i infrastrukturni napredak.
Nije problem samo u betonu, tribinama ili građevinskim radovima. Stadion je dio identiteta kluba. Istočna tribina trebala bi biti prostor koji će dodatno podignuti atmosferu i omogućiti da stadion izgleda onako kako jedan klub Zrinjskog renomea zaslužuje.
Trenutačna situacija zato ostavlja dojam svojevrsnog raskoraka između ambicija i stvarnosti.
S jedne strane, govori se o smanjenju igračkog kadra, novom treneru, velikim ambicijama i borbi za trofeje. S druge strane, početak sezone nije donio rezultate koji bi smirili navijače, europska avantura završila je prije očekivanja, nova pojačanja još nisu uvjerila, a infrastrukturni projekt istočne tribine praktički je zapeo na početku.
Ipak, još uvijek nije vrijeme za konačne presude.
Sezona je tek počela i Zrinjski ima dovoljno vremena da popravi dojam. Rožman sada mora pokazati da zna što želi od momčadi, sportski sektor mora pogoditi s igračima koji će doći, a oni koji ostanu moraju preuzeti odgovornost. Pobjeda protiv Čelika nije bila dovoljna da se izbrišu problemi, ali prvenstvo je maraton i situacija se može vrlo brzo promijeniti.
Ono što navijači traže nije ništa neuobičajeno – žele vidjeti jasnu viziju.
Žele znati kakav Zrinjski gledaju, zašto se određeni igrači dovode, zašto drugi odlaze i, najvažnije, kakve su stvarne ambicije kluba. Nakon svega što je Zrinjski napravio posljednjih godina, očekivanja su jednostavno postala veća. I upravo je to najveći kompliment, ali istodobno i najveći pritisak koji klub danas ima.
Pred Rožmanom i ljudima koji vode sportski dio kluba sada je razdoblje u kojem će se morati donositi vrlo konkretne odluke. Nalićev eventualni odlazak, uz već potvrđene rezove, mogao bi biti tek početak slaganja nove momčadi.
A navijači će, kao i uvijek, najbolje ocijeniti ono što vide na terenu.
Jer na kraju se sve svodi na jednostavno pitanje: hoće li Zrinjski nakon ovog ljeta dobiti momčad koja izgleda kao kandidat za vrh ili samo momčad s manjim brojem igrača?
Odgovor na to pitanje dobit ćemo vrlo brzo.
