Čega se odreći

Rastesen sam.
Podvojen.
Da, Gospodine.
Ovako Ti se ja molim.
I ovako Te molim, pomozi mi.
Primjećujem svašta u drugima, a i oni u meni.
Znaš, primjećujem da me žulja drugi, a i ja sam sebe.
Ako baš trebam iskreno, u ovom prolaznom životu ja živim sve dvaput.
Osjećaš kako je moj govor već postao težak.
I sebi sam težak.
Nosim dva bremena.
Ono za druge.
I ono za sebe.
I rijetko ijedno pružam Tebi.
Boli me svaka riječ koju mi netko uputi.
Shvatio sam i zato ti dolazim.
Boli me jer ja nijednu ne upućujem Tebi.
Pitam se kako bi bilo da pred Tobom izgovaram mirne, pobožne i ohrabrujuće riječi, a duboko u sebi znam da su to samo riječi.
Izgovaram ja njih svome bratu, sestri…
I zvuče jako.
I u isto vrijeme prazno.
Jer ih nije imalo šta napuniti osim moga ega.
Da, podvojen sam.
Jedno živim.
Drugo govorim.
Ili možda bolje…
Jedno izdišem.
Drugim se hranim.
Duša liječi teško stanje.
Sve u meni osjeća ugroženost.
Poniznost i oholost bi rado išli ruku pod ruku.
Ali ne može tako.
Osjećam i ja to.
Da, Gospodine.
Ja Te molim.
Pomiri mene sa mnom.
Neka ovo jedno srce kuca u jednome meni.
I neka želi jednog Tebe.
U ovoj korizmi, pomozi mi da se toga odreknem.
Svoje podvojenosti.
Razumijem sada i jasno govorim da se odričem Sotone i svega sjaja njegova.
Odričem se svih lukavosti kojima me udaljava od Tebe i od bližnjih.
I od mene samog.
Odričem se.
Ove korizme pomozi mi u tome.