Prije desetak dana na našem portalu predstavili smo Helenu Čule članicu Judo kluba Neretva iz Mostara koja je početkom veljače ove godine proglašena za najuspješniju kadetkinju grada Mostara za 2019. godinu, a danas je red da vam predstavimo još jednu članicu ovoga kluba.
Prije tjedan dana, Antonija Jozeljić proglašena je za najuspješniju juniorku grada Širokog Brijega za 2019. godinu. Upravo ovo priznanje bio je i povod novinara portala Hercegovina.in za razgovor s Antonijom.
Od kada se bavite judom?
Judom sam se počela baviti u 3. razredu osnovne škole (2009.god.).
Možete li našim čitateljima reći koje Vas je natjecanje u pozitivnom smislu najviše dojmilo, a koje u negativnom?
Natjecanje koje me najviše dojmilo u pozitivnom smislu je EU cup za juniore u Sarajevu gdje sam zauzela 9. mjesto u konkurenciji s još 20 djevojaka iz drugih zemalja. Što se tiče natjecanja koje me najviše dojmilo u negativnom smislu, slobodno mogu reći da ga nema, jer na svakom natjecanju učim na svojim greškama, radim na njima što mi daje motivaciju za još većim trudom i radom.
Možete li nam ukratko kazati kakav je jedan Vaš radni dan u tjednu?
Sve ovisi o obvezama koje me čekaju tog dana. S obzirom da sam stalno druga smjena, svaki dan se nastojim probuditi ranije kako bih imala dovoljno vremena za učenje. Odem u školu, a poslije škole na trening. Nakon dobro odrađenog treninga dolazim kući i nastojim se odmoriti i dovoljno odspavati kako bih prikupila dovoljno energije za novi dan i nove izazove.
Što za Vas znači titula najuspješnije juniorke Grada Širokog Brijega?
Za mene titula najuspješnije juniorke Grada Širokog Brijega znači jako puno i moram priznati da sam bila presretna i zadovoljna kad sam saznala za to jer sam izabrana onda kada sam najmanje očekivala.
Što možete reći o treneru kao i Vašim sparing-partnerima? Koliko su Vam oni pomogli u dosadašnjoj sportskoj karijeri?
O treneru mogu stvarno reći samo sve najbolje. Tu je s nama kada s borilišta izlazimo kao pobjednici, ali i onda kada smo poraženi, daje nam savjete kako da postanemo bolji natjecatelji i “sadi” u nama natjecateljski duh. Osim što je tu s nama na strunjači, tu je i van strunjače uvijek spreman za pomoć. Što se tiče sparing-partnera, samo mogu reći da nije bilo njih i njihove podrške da ne bih ostvarila ovakve rezultate. Tu smo svi jedni za druge, i u pobjedi i u porazu i mogu reći da mi je iznimno drago što su tu i da sam im zahvalna.
Što inače radite kada ne razmišljate o judo?
Kada ne razmišljam o judu, posvetim se školi, pripremama za fakultet, obitelji, frami, prijateljima pa i sebi na kraju ako imam vremena od svega.
Gdje se vidite u nekoj svojoj skorijoj budućnosti?
U svojoj skorijoj budućnosti se vidim na još mnogo postolja i natjecanja, ali da budem iskrena, više me privlači položaj trenerice i sutkinje koja bi svojim uspjesima, ponašanjem i zalaganjem motivirala drugu djecu i mlade da se bave sportom i steknu mnogo lijepih prijateljstava, poznanstava, iskustava i sl.
S obzirom da i Vaš mlađi brat dugo trenira judo, tko je koga nagovorio da se počne baviti judo sportom?
Naime, nismo nagovarali jedno drugo. Domagoj je prije mene počeo trenirati, a ja sam bila jako znatiželjna da vidim što on trenira i kako sve to izgleda. Par puta sam gledala njegove treninge i tu se ljubav počela polako rađati. Kad dođemo kući s treninga, uvijek bi vježbali što su radili na tom treningu, on na meni, ali i ja na njemu bez obzira što sam bila neiskusna što dovodi do zaključka da sam prvih par pokreta i tehnika naučila vježbajući s njim. To je tako trajalo sve dok se nisam odlučila i ja priključiti judo obitelji kao i moj brat.
Riječ, dvije za Maju Ćešku, trenera Antonije Jozeljić
Kakva je Antonija kao sportašica (judo)?
Moram istaći da ja Antonija prije svega veoma odgovorna i vrijedna osoba. Dosta puta me u to uvjerila. Kada ona nešto sebi zacrta siguran sam da će to i ostvariti. Pored toga što je odlična učenica Srednje medicinske škole „Sestre Milosrdnice“ i oslobođena je mature veoma je skromna.
Ona ne voli da se hvali svojim sportskim i školskim rezultatima i svojim uspjesima, a to je još jedna vrlina uspješne osobe. Ovim putem se ispričavam Antoniji al morao sam da je odam ☺.
Što se tiče njene sportske karijere, može se reći da je vrlo uspješna. Do sada je osvojila veliki broj medalja i popela se na mnoga pobjednička postolja. Pored ovih uspjeha jako se dobro snalazi i u ulozi trenerice. Djeca je jako vole i nema dana da ne dobije barem jedan zagrljaj od naših mališana.
Moram istaknuti da je Antonija ove godine položila za sutkinju u HJS (Hrvatski Judo Savez), na seminaru održanom u Rijeci, čime je mostarska Neretva bogatija za još jedno zvanje.
Šlag na tortu bila je titula Najuspješnije sportašice Grada Široki Brijeg za 2019. godinu gdje se Antonija našla među veoma kvalitetnim sportašicama, ali ipak titula je otišla u njene ruke.
Vjerujte, ona se nikako nije nadala da bi mogla osvojiti ovu nagradu, ali nagrada je sigurno otišla u prave ruke i to veoma zasluženo na čemu joj i ovim putem čestitam.
