“Liječnici koji rade desetljećima bivaju nagrađeni za godine rada. To u Srbiji nije slučaj. Posebno nagrađuju one s 10, 20 i 30 godina staža. Postoji razlika između početnika i onoga tko je već prošao pola radnog vijeka”, objasnila je.
Samo dvije godine prije mirovine ginekologinja Tatjana Vešović, dugogodišnja načelnica Klinike za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice u Vršcu, dala je otkaz i preselila se u Crnu Goru. Već nekoliko mjeseci radi u državnoj bolnici u Baru. Tamo se zaposlio i njezin suprug, radiolog Goran Vešović.
Za portal Nova.rs objasnila je zašto je otišla i zašto Srbija, koja već gubi mlade liječnike, uskoro može ostati i bez starijih specijalista. “Do preseljenja je došlo prije svega iz osobnih razloga. Nemam zamjerke na vršačku bolnicu ni na gotovo cijeli radni vijek koji sam tamo provela, ali moram priznati da se ovdje lakše diše”, kaže dr. Vešović.
Sustav, tvrdi, zadržava i mlade i starije. “Posljednjih godina trude se sustavno popraviti zdravstvo, zadržati kadar, privući mlade, ali i nas starije koji ih možemo učiti. Atmosfera je bolja, postoji kolegijalnost, međusobno poštovanje i podrška menadžmenta. Uprava se bori da popravi rad svake službe. Ako ‘odozgo’ nema podrške, sve propada. Treba se čuti glas onih koji nose posao. U Srbiji nas nitko ne sluša i to je jedan od većih problema koji nas tjera da odemo”, kaže.
Osnovne plaće u crnogorskim bolnicama veće su nego u Srbiji, a staž se, kaže, stvarno cijeni. “Liječnici koji rade desetljećima bivaju nagrađeni za godine rada. To u Srbiji nije slučaj. Posebno nagrađuju one s 10, 20 i 30 godina staža. Postoji razlika između početnika i onoga tko je već prošao pola radnog vijeka. Plaća specijalista ovisi o stažu i kreće se oko 2000 do 2500 eura — i to je osnova.”
Osnovna plaća subspecijalista u crnogorskim bolnicama je oko 3000 eura. “To je bez dodataka na staž i dežurstva. Sa dodacima specijalisti mogu imati do 3500, a subspecijalisti i do 4500 eura mjesečno. Uvećanje je 0,5 posto po godini za prvih deset godina rada, a od 10. do 20. godine staža 0,75 posto po godini. U Srbiji svi imamo isti postotak, bez obzira na godine rada. To je ponižavajuće”, kaže.
Odluka za Bar nije bila samo financijska. Par je imao i privatne veze s primorskim gradom. “U djetinjstvu sam svako ljeto provodila u Baru, a suprug je iz Crne Gore. Planirali smo da u nekom trenutku dođemo ovdje živjeti i raditi. Za razliku od Srbije, u Crnoj Gori po zakonu možemo ostati u radnom odnosu dvije godine dulje jer se mirovina može odgoditi”, dodala je.
Ni crnogorsko zdravstvo nije idealno. I ta je država godinama gubila kadar, ali je odlučila zaustaviti odljev i zadržati liječnike u javnom sustavu. “Iz Srbije ovamo dolaze stariji, iskusni liječnici. Na godine staža dobivaju znatno veća primanja. Srbija tako gubi mentore — najiskusnije liječnike koji, osim što liječe, uče mlađe. Treba 15 do 20 godina da netko postane iskusan i da mu možete povjeriti ljudski život. Mladi odlaze u Njemačku i Norvešku, a stariji u regiju”, kaže.
Liječnici u Srbiji, dodaje, uz niske plaće i preopterećenost stalno su na udaru javnosti. “Kadrova već sada nema ni blizu dovoljno, odgovornost je ogromna, plaće su niske u odnosu na regiju i Europu, a još smo redovita meta. Doći ćemo u situaciju da medicina više neće biti popularna. Kad pacijent umre, javnost odmah sudi o liječničkoj pogrešci, a ne institucije. Liječnici zaslužuju poštovanje. Toga kod nas nema”, ispričala je za Nova.rs.
